De Valera [də vəlẹə'rə], Eamon, irski političar (New York, 14. X. 1882 – Dublin, 29. VIII. 1975). Zbog sudjelovanja u irskom ustanku 1916. osuđen na doživotnu robiju; pomilovan 1917. Iste godine zastupnik u Donjem domu britanskoga Parlamenta i vođa Sinn Féina od 1918. Godine 1918. ponovno uhićen zbog pripremanja ustanka, ali je u veljači 1919. pobjegao i prešao u SAD. Revolucionarna Irska skupština (Dáil Éireann) izabrala ga je 1919. za predsjednika. Nije odobravao sporazum između Irske Republike i Velike Britanije (1921) kojim je Irska ostala u Commonwealthu i izgubila Sjevernu Irsku. Odstupio kao predsjednik (1922), započeo građanski rat, zatvoren (1923–24). Nakon podjele Sinn Féina 1924., De Valera je 1926. osnovao Republikansku stranku (Fianna Fáil). Na izborima 1932. pobijedio je Williama Thomasa Cosgravea i postao predsjednik Izvršnoga vijeća Slobodne Države Irske. Kao premijer (1932–48) riješio je sporazumno sporna ekonomska, politička i vojna pitanja s Velikom Britanijom. Proglasio izlazak iz Commonwealtha i neovisnost Irske (1937). Kao predsjednik Društva naroda 1938–39., protivio se primjeni vojnih sankcija i branio politiku nemiješanja u doba fašističke agresije protiv Republike Španjolske. Za II. svjetskog rata održavao je neutralnost Irske i odbio staviti vojne baze na raspolaganje saveznicima. Ponovno ministar predsjednik 1951–54. i 1957–59. Predsjednik republike 1959–73.