dalekovod, nadzemni električni energetski vod (slobodni vod, zračni vod) izmjenične ili istosmjerne električne struje visokoga električnog napona koji služi za prijenos električne energije, bilo velikih snaga, bilo na velike udaljenosti, ili oboje.
Vodiči kojima se prenosi električna energija neizolirani su, i zbog opasnosti od visokoga električnog napona za okolinu, postavljeni visoko iznad zemlje. Izrađuju se od aluminija ili aluminijevih slitina, u obliku užeta sukanjem od pojedinih žica, a najčešće kao uže sukano od žica iz dvaju različitih materijala, od kojih jedan (aluminij) služi za vođenje električne struje, a drugi (čelik) preuzima mehanička naprezanja (tzv. alučel vodič). Za električne napone više od 300 kV postavljaju se vodiči pojedinih faza od dva, tri ili više užeta na međusobni razmak od 30 do 60 cm, kako bi se izbjegla korona, štetan tinjavi električni izboj na vodičima.
Dalekovodni stupovi uporišta su vodičima predviđena za nošenje i zatezanje, a izrađuju se najčešće kao rešetkaste konstrukcije od kutnoga profilnoga pocinčanog čelika.
Ovjesni izolatori postavljaju se između stupa i vodiča kako bi nosili i učvršćivali električne vodiče i ujedno ih električki izolirali od ostalih dijelova konstrukcije. Načinjeni su od niza izolatorskih članaka od elektroporculana, kaljenog stakla ili sintetskih materijala mehanički pojačanih staklenim vlaknima.
Uzemljenje dalekovoda zaštitni je sustav koji se sastoji od uzemljivača ukopanih u zemlju, katkad i od dozemnoga voda. Svrha je uzemljenja zaštiti ljudi i životinja koji se zateknu u blizini dalekovodnih stupova kada nastane dozemni spoj vodiča dalekovoda (proboj tijela izolatora ili preskok kroz zrak uzduž izolatora) i povećanje pouzdanosti prijenosa električne energije ograničavanjem povratnih preskoka pri udaru munje u dalekovodni stup ili zaštitno uže.
Zaštitno uže je vodič koji se postavlja iznad strujnih vodiča i izravno spaja s dalekovodnim stupovima, a zadaća mu je spriječiti izravne udare munja u strujne vodiče. Električni vod je opremljen i priborom, koji ugl. čine razni manji dijelovi za električno i mehaničko spajanje pojedinih dijelova dalekovoda, za zaštitu izolatora od električnoga luka te za prigušenje mehaničkih vibracija vodiča uzrokovanih strujanjem zraka.
Dalekovodima se električna energija prenosi od velikih elektrana do transformatorskih stanica za sniženje električnoga napona u graničnim dijelovima područja s koncentriranom potrošnjom električne energije (gradovi, velika industrijska postrojenja itd.). Električne snage koje se prenose pojedinim dalekovodima iznose između nekoliko desetaka do više tisuća MW, već prema visini električnoga napona. Prijenosnim naponima smatraju se međufazni naponi, i to od 50 kV do danas najviših izmjeničnih električnih napona od 1200 kV, odn. najviših istosmjernih električnih napona od 1500 kV (između polova). U Hrvatskoj su u upotrebi izmjenični prijenosni nazivni električni naponi 110 kV, 220 kV i 400 kV. Duljine pojedinih dalekovoda dosežu danas i više tisuća kilometara.
