daktiloskopija (daktilo- + -skopija), suvremena, najsigurnija i najraširenija metoda utvrđivanja identiteta osoba na temelju papilarnih linija (ispupčenja koja tvore vijuge raznih šara na površini unutar. strane prstiju, dlanova i tabana). Pouzdanost i djelotvornost daktiloskopije temelji se na pet znanstv. spoznaja: 1) papilarne linije nastaju u četvrtome embrionalnome mjesecu i njihov se izgled ne mijenja do smrti, tj. do raspadanja trupla; 2) crteži papilarnih linija strogo su individualni (to znači da ne postoje dva čovjeka s identičnim crtežom papilarnih linija; u slučaju ozljede epidermisa, ozdravljenjem nastaju iste slike crteža papilarnih linija); 3) struktura crteža papilarnih linija, tj. oblici njihovih šara, omogućavaju klasifikaciju te brzo i sigurno pronalaženje u daktiloskopskim evidencijama; 4) trag crteža papilarnih linija sadrži identifikacijske elemente: lokacijske, temporalne (starost traga) i modalne (način nastanka traga – dodirivanje, hvatanje), te informacijske elemente; 5) crteži papilarnih linija mogu se prema svojem obliku razvrstati na kružne uzorke, petlje (zamke) i lučne uzorke. Prema primjeni i metodi daktiloskopija se dijeli na: 1) registracijsku ili opću (desetoprstnu) i 2) istražnu ili operativnu (jednoprstnu ili monodaktiloskopsku). Među pionire daktiloskopije pripada i Hrvat Ivan Vučetić, koji 1891. u Argentini uvodi prvi potpuni desetoprstni daktiloskopski karton. Izradio je i sustav klasifikacije otisaka prstiju, koji se odlikuje jednostavnošću i vrlo širokim mogućnostima primjene. Za potrebe identifikacije osoba daktiloskopija je u Hrvatskoj prvi put uvedena 1904. u Zagrebu.
