Dadić, Žarko, hrvatski povjesničar znanosti (Split, 11. VII. 1930). Diplomirao je matematiku i fiziku 1954. te doktorirao 1962. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Bio je srednjoškolski profesor u Splitu 1953–59., potom je radio u Institutu (poslije Zavodu) za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti, odn. Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU-a (1960–95; od 1976. kao znanstveni savjetnik) te je bio njegov voditelj (1992–2023). Predavao je povijest znanosti, matematike i fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Splitu.
Objavio je niz djela o povijesti egzaktnih znanosti, napose astronomije, fizike i matematike, u Hrvata, npr. Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, I–II (1982), Ruđer Bošković (1987), Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja (1991), Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja (1994), Herman Dalmatin (1996), Franjo Petriš (2000), Egzaktne znanosti u Hrvata u doba prosvjetiteljstva (2004), Egzaktne znanosti u Hrvata u poslijeprosvjetiteljskom razdoblju (2007), Egzaktne znanosti u Hrvata u doba kulturnog i znanstvenog preporoda (1835–1900) (2010), Egzaktne znanosti u Hrvatskoj u ozračju politike i ideologije (1900–1960) (2010), Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata (s osobitim obzirom na egzaktne znanosti), I–VIII (2015–20). O temama iz povijesti znanosti u širem kontekstu objavio je djela Razvoj matematike: ideje i metode egzaktnih znanosti u njihovu povijesnom razvoju (1975), Povijest ideja i metoda u matematici i fizici (1992) i Na razmeđu civilizacija, zapadna Europa, Bizant i islamske zemlje: tragovima povijesti znanosti i prirodne filozofije (2013), a iz osobne perspektive pisao je u autobiografski intoniranim djelima U vrtlogu izopačenih stavova: događaji – teorija i problemi - prilozi (2012) i Tragom povijesti znanosti: autobiografski zapisi (2021). Uredio je cjelokupna djela Marina Getaldića (1968).
Član je Akademije za povijest znanosti u Parizu (od 1981) i HAZU-a (od 1992). Bio je predsjednik Hrvatskoga astronomskog društva (1992–96). Dobio je Državnu nagradu za znanstvenoistraživački rad »Bartol Kašić« (1991).
