Dhaka ([da'ka], bengalski izgovor [ḍʰa'ka]) (do 1982. Dacca [da'ka]), glavni i najveći grad Bangladeša središte istoimene administrativne regije, te njegovo gospodarsko i trgovačko središte; 10 295 786 st., metropolitansko područje (Velika Dhaka) 22 478 116 st. (2022). Dhaka je najgušće naseljeno urbano područje na svijetu (33 842 st./km²), s trendom rasta broja stanovnika (1,3% 2011–22). Leži u ravničarskom području delte Gangesa i Brahmaputre, u središnjem Bangladešu, na obali rijeke Buriganga. Kulturno je, obrazovno i gospodarsko središte Bangladeša. Dhaka je poznata po mnogobrojnim kulturnopovijesnim spomenicima iz XVII. i XVIII. st.: utvrda Lalbagh s grobnicom Bibi Pari, karavan-saraji Bara Katra i Chhota Katra, džamije Tara Masjid, Hussaini Dalan i Sat Gumbad (sedam kupola) s mauzolejom; nazivaju je i grad džamija jer ih je više od 13 000. Više sveučilišta (najstarije iz 1921), atomski i drugi znanstvenoistraživački instituti, Bengalska akademija, nacionalni muzej. Gospodarski drugi najrazvijeniji grad u Južnoj Aziji, nakon Bombaya (Mumbaija). Središte tkalačkog i filigranskog obrta, glasovito po izradbi ukrasnih predmeta i zlatnog nakita. Tekstilna industrija (muslin, svila), preradba jute i pamuka; prehrambena (ljuštionice riže) i kovinska industrija. Grad je jako zagađen zbog prometnih gužvi i prenapučenosti. Luka Narayanganj nalazi se 16 km južno od grada. Željezničko čvorište; međunarodna zračna luka Hazrat Shahjalal.
Područje Dhake nastanjeno je od približno 500. pr. Kr., a današnji grad osnovao je 1608. Islam Han, potkralj Bengala u Mogulskom Carstvu, za vladavine velikoga mogula Džahangira u čiju čast ga je nazvao Jahangirnagar. Grad je 1610–39. i 1660–1717. bio sjedište bengalskoga potkraljevstva, postavši ujedno središte kulture, obrta (proizvodnja naročito tankog muslina), brodogradnje i pomorske trgovine, s gotovo milijun stanovnika potkraj XVII. st. Premještanjem upravnoga sjedišta Bengala u Murshidabad 1717. započelo je razdoblje gospodarskog slabljenja grada (stanovništvo se do sredine XVIII. st. prepolovilo) koji je 1793. došao pod upravu britanske Istočnoindijske kompanije (preimenovan u Dacca), a 1858. ušao u sastav kolonijalne britanske Indije pri čemu je nastavio stagnirati (broj stanovnika je sredinom XIX. st. pao na manje od 70 000). Od kraja XIX. st. urbanistički se razvija moderni grad. Nakon podjele Bengala 1905. Dhaka postaje upravno sjedište nove pokrajine Istočni Bengal i Assam te doživljava novi uspon koji se nastavio i pošto je izgubila upravni status ponovnim sjedinjenjem Bengala 1912. Nakon proglašenja neovisnoga Pakistana (1947) Dhaka je postala sjedište pokrajine Istočnoga Bengala, odnosno Istočnog Pakistana (istodobno je došlo do egzodusa hinduističkog stanovništva koji su od kraja XIX. st. činili većinu u gradu), a od 1971. glavni je grad neovisnoga Bangladeša. Od 1970-ih dolazi do znatnog rasta broja stanovnika (s približno 1,5 milijuna 1971. na više od 5 milijuna 2001. te više od 10 milijuna danas).
