Cvjetanović, Branko, hrvatski epidemiolog (Pijavičino, Pelješac, 25. I. 1918 – Ženeva, 2. IX. 2002). Završivši 1946. studij medicine u Zagrebu, djelovao je 1946–57. u Školi narodnoga zdravlja u Zagrebu, a potom do 1978. vodio Odjel za bakterijske bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Ženevi. Kao stručnjak SZO djelovao na suzbijanju sedme pandemije kolere u Aziji i Africi, izradio prvo živo cjepivo protiv trbušnoga tifusa (1973), radio na prvim kompjutoriziranim matematičkim modelima infekcija, primjenjujući ih u racionalnoj borbi protiv zaraza (1965–78), bavio se terenskim i laboratorijskim istraživanjima imunoprofilakse bakterijskih zaraznih bolesti. Bio je redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu.