Čudina, Marija, hrvatska književnica (Lovinac, 21. XI. 1937 – Beograd, 25. IX. 1986). Studirala jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; radila kao novinarka u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon udaje za srpskog slikara Leonida Šejku 1961., preselila se u Beograd i postala sudionica umjetničke grupe Mediala. U prvim zbirkama (Nestvarne djevojčice, 1959; Čađ i pozlata, 1963) rabila transcendentalnu simboliku i posebna sintaktička rješenja, a u kasnijoj poeziji do izražaja dolazi snažnija disciplina jezika, ali i izraženiji osjećaj egzistencijalne beznadnosti te hermetičnost pod snažnim utjecajem nadrealizma. U knjizi Paralelni vulkani (1982), koja uključuje ranije pjesničke zbirke Pustinja (1966) i Tigar (1971), iskazuje se bliskost simbolici i oniričnosti Šejkina slikarstva (pustinjska flora, metafizički bestijarij). U kratkom romanu Amsterdam (1975), a posebno u lirsko-esejističkoj knjizi Divlja duša (1986), pisanima u maniri borgesovske fantastične proze i beckettovske naracije, daje viziju civilizacijske otuđenosti, što je jedna od glavnih preokupacija sveukupnoga njezina opusa. Posmrtno su joj objavljeni romani Nož punog mjeseca (1989) i Nevolje (2005) te knjige Leonid Šejka: knjiga za razgledanje (2005) i Pjesme (2005).
