crtež, grafički prikaz oblika na nekoj površini; slika predmeta ili pojava rađena s pomoću crtaćeg materijala i pribora (→ tehnički nacrt). Podloga je svaki materijal na koji se mogu ucrtavati vidljivi potezi (stijene paleolitičkih nastamba, potom kamen, kost, drvo, opeka, svila, papirus, pergament i papir). Najuobičajenija je podloga papir, koji je iz Kine prenesen u Europu u XI–XII. st., a širu primjenu dobio u XV. st.; otada se primjenjuju suhe i tekuće tehnike. Suhe tehnike: olovka, srebrna olovka, grafit, ugljen, pastel, kreda. Tekuće tehnike: različite vrste tuša, tinte, sepije ili bajca, koje se izvode crtaćim priborom: perom (guščjim ili metalnim), trskom i kistom. Oblici se u crtežu prikazuju crtom (linijom), obrisom i mrljom. Prva su dva načina starija i njima se služe umjetnici kojima je crtež osnova slikarskoga rada (prapovijest, Egipat, Babilonija, Asirija, Grčka, Rim, srednji vijek, renesansa, Kina i Japan, naivni slikari i djeca). Trećim načinom rade oni kojima je boja temelj slikarskoga rada (venecijanska škola od Giorgionea do Tiepola, Rembrandt, impresionisti i fauvisti). Crtež ostvaren čistom linijom naziva se linearni crtež, a oznake su mu preciznost i jasnoća prikaza (S. Botticelli, H. Matisse). Postizanje iluzije objekta s pomoću grafičke razlike između crnoga i bijeloga, sjene i svjetla naziva se crtačka modelacija. Ona se postiže kod suhih tehnika različitim načinima crtkanja (šrafiranja), a kod tekućih stupnjevanjem tonova razrijeđena tuša ili tonova jedne boje. Crtež rađen razrijeđenim tušem lavirani je crtež (G. Tiepolo), kada se razrjeđuje jedna boja, onda je to grisaille ili camaïeu; oznake su takvih modeliranih crteža: plastičnost, sažetost i definiranost (braća Van Eyck, N. Poussin). Prijelaz od linearnoga u tonsko crtanje postiže se sfumatom (meko oblikovane forme i rasplinuti obrisi karakteristični su za slikarstvo Leonarda da Vincija, J. A. Watteaua i C. Corota). Crteži izvedeni načinom mrlje nazivaju se i slikani crtež, a mogu se smatrati prethodnima nacrtima za rad bojom; slikar u crtanju mrljom od tuša naznačava gdje će na slici doći koja boja (konstruiranje, akcentuacija), kao u slučaju Rembrandtovih i Goyinih crteža mrljom.
Crtež je način univerzalnog izražavanja i jedan je od bitnih čimbenika figurativne umjetnosti, koja poznaje više načina crtanja: bilješka (nacrtak) ili kroki, nabačeni prikaz onoga što je umjetnik u prvi čas opazio, studija, crtež razrađen u detaljima, nastao dugotrajnim promatranjem i radom te karton, specijalni nacrt za izvođenje fresaka, tapiserija, vitraja, mozaika, intarzija i sl.
Umjetnički je crtež osnova svih oblika likovnoga stvaranja: grafike, slikarstva, kiparstva, arhitekture i oblikovanja. Crtež može biti samostalno i potpuno završeno djelo (crtež krajolika ili lika, ilustracija, karikatura, grafika, plakat) ili služi kao skica pri koncipiranju slike, učvršćivanju određene zamisli i ostvarivanju oblika u prostoru kao prethodna skica ili nacrt prema kojima će biti izvedeno neko djelo u drugoj tehnici (uljena slika, freska, mozaik, idejna skica u arhitekturi; skica u industrijskom oblikovanju, kostimografiji, scenografiji i sl.).
Crteži se zbog osjetljivosti papira na svjetlo obično ne izlažu u galeriji ili muzeju, nego se čuvaju u posebnim zbirkama ili ustanovama. Najpoznatije zbirke crteža imaju Albertina (Beč), Louvre i Bibliothèque nationale (Pariz), British Museum i Victoria and Albert Museum (London), Kabinet grafike HAZU (Zagreb) i dr.
