Colonna [kolo'n:a], Vittoria, talijanska pjesnikinja (Marino kraj Rima, oko 1490. ili 1492 – Rim, 25. II. 1547). Pripadala uglednoj plemićkoj obitelji. Ostavši udovicom 1525., život provodila u samostanima (Orvieto, Viterbo, Rim). U zbirci Pjesme (Rime, 1538. i 1539) objavljeni su joj ljubavni soneti koji, slijedom petrarkističkih konvencija, opisuju tugu zbog muževe smrti i čežnju, te duhovno-misaoni, posvećeni mislima o ispraznosti zemaljskih dobara i nužnosti religijskog uporišta, u kojima ovozemaljska ljubav postaje osnovom traganja za transcendentalnim. Jedna od najpopularnijih žena i najistaknutijih pjesnikinja renesansnoga XVI. stoljeća, u kojoj su se spojili odjeci aktualnih vjersko-političkih i kulturnih previranja te složene crte ličnosti, prijateljevala je s istaknutim suvremenicima (Pietro Bembo, Baldassare Castiglione, Margareta Navarska, Jacopo Sannazaro), a mnogi od njih posvećivali su joj svoje stihove (Michelangelo, Ludovico Ariosto, Girolamo Britonio, Gabriel Fiamma, Francesco Maria Molza, Bernardo Tasso); Michelangelo je također izradio crtež njezina lika. Bila je bliska reformističkim krugovima te se dopisivala i s predstavnicima reformacije, ne odričući se katolicizma. Dio njezinih pisama skupljen je u knjizi Korespondencija (Carteggio, 1889).
