ciglana (opekarna), proizvodni pogon za izradbu opeke i crijepa. Isprva se to radilo ručno, a izrađeni komadi sušili su se na suncu. Tek Rimljani počinju upotrebljavati pečenu opeku, a danas se opeka i crijep proizvode industrijski. Nakon iskopa sirovine (gline) i transporta, slijedi njezino usitnjavanje, uklanjanje štetnih primjesa (ponajprije vapnenca i dolomita) te dodavanje vode prema potrebi. Tako obrađena sirovina oblikuje se u prešama prilagođenima pojedinim vrstama proizvoda (puna opeka, šuplja opeka, blokovi, stropne ispune, različite vrste crijepa). Oblikovani poluproizvod zatim se suši u tunelskim ili komornim sušarama do temperature 90 °C i u trajanju od 24 do 48 sati, već prema vrsti proizvoda i osjetljivosti sirovine. Na sušenje se nastavlja pečenje kao najvažniji i završni proces. To se do sredine XIX. st. obavljalo u otvorenim pećima, zatim u kružnim (Hoffmannovim) pećima, a danas u tunelskim pećima na temperaturi 900 do 1100 °C, gdje proizvodi poprimaju konačan izgled i potrebnu kakvoću, tj. veliku tlačnu čvrstoću, otpornost na mraz i niske temperature (fasadna opeka i crijep), dobra izolacijska (toplinska i zvučna) svojstva. U našim se krajevima opeka i crijep industrijski proizvode od 1880-ih godina.