Christie [kri'sti], Agatha, engleska književnica (Torquay, Devon, 15. IX. 1890 – Wallingford, Oxfordshire, 12. I. 1976). Obrazovala se privatno te u internatima u rodnom gradu i Parizu. Tijekom I. svjetskoga rata radila je kao bolničarka i apotekarka te je napisala svoj prvi detektivski roman Zagonetni događaj u Stylesu (The Myterious Affair at Styles), koji je objavljen 1920. postigavši velik uspjeh. U njemu se javlja njezin najpoznatiji književni lik, ekscentrični belgijski privatni detektiv, majstor psihološke dedukcije Hercule Poirot, koji je protagonist još 32 njezina romana (posljednji je Zavjesa – Curtain, 1975) te 51 pripovijetke. Potvrdivši se romanom Ubojstvo Rogera Ackroyda (The Murder of Roger Ackroyd, 1926), ponovno s Poirotom, u kojem pripovjedač u prvome licu na kraju biva razotkriven kao krivac, kreirala je svoj drugi najpoznatiji lik, starije usidjelice gospođice Marple koja intuicijom razrješava zločine (u 20 pripovijetki i 12 romana od kojih je prvi Ubojstvo u župnom dvoru – Murder at the Vicarage, 1930., a posljednji Usnulo umorstvo – Sleeping Murder, 1976), a među ostalim se likovima istražitelja u više djela ističe bračni par Tommy i Tuppence u romanima izraženijega pustolovnog duha (npr. Tajni protivnik – The Secret Adversary, 1922). Stečeni status zadržala je do smrti, napisavši ukupno 66 kriminalističkih, mahom detektivskih romana i više od 160 pripovijetki, koji se usprkos tipiziranoj i plošnoj karakterizaciji i jednostavnom stilskom izrazu odlikuju iznimno vješto konstruiranim zapletima, mahom oko serije ubojstava, zločina iz strasti ili materijalne koristi, te dojmljivim ugođajem, često engleskoga sela (Ubojstvo Rogera Ackroyda, Otrovno pero – The Moving Finger, 1942., Najavljeno umorstvo – A Murder is Announced, 1950., Gospođa McGinty je mrtva – Mrs McGinty’s Dead, 1952), osamljenih gospodskih i aristokratskih kuća i dvoraca (Zagonetni događaj u Stylesu, Božić Herculea Poirota – Hercule Poirot’s Christmas, 1938., Prema ništici –Towards Zero, 1944., Šupljina – The Hollow, 1946., Zla kuća – Crooked House, 1949), ili pak njima sličnih luksuznih, a izoliranih ambijenata (saloni, odmarališta, vlakovi), npr. Posljednja kuća (Peril at End House, 1932), Ubojstvo u Orient Expressu (Murder on the Orient Express, 1934., s radnjom u vlaku zaustavljenom u Slavoniji), Karte na stol (Cards on the Table, 1936), Na kraju ne ostade nitko (And Then There Were None, 1939., izvorno Deset malih crnaca – Ten Little Niggers), koji kritika zbog paralelizma serije ubojstava i stihova dječje pjesmice te vještog spoja detekcije s tjeskobnom dimenzijom trilera smatra njezinim najboljim romanom, Zlo pod suncem (Evil Under the Sun, 1941), kao i egzotičnih izvaneuropskih prostora, npr. Ubojstvo u Mezopotamiji (Murder in Mesopotamia, 1936), Smrt na Nilu (Death on the Nile, 1937), Sastanak sa smrću (Appointment with Death, 1938), Smrt dolazi na kraju (Death Comes as the End, 1944., jedini s radnjom u dalekoj prošlosti, u starom Egiptu), koji su nadahnuti njezinim boravcima na arheološkim istraživanjima uz drugoga supruga (od 1930) Maxa Mallowana. Povremeno usložnjavajući pripovjedne perspektive te u fabule unoseći retrospekcije i sjećanja (Pet malih prašćića – Five Little Pigs, 1942., Nesreća nevinih – Ordeal by Innocence, 1958., Slonovi pamte – Elephants Can Remember, 1972), refleksivnost (Sati – The Clocks, 1963), kao i ozračje fantastike i gotičkog romana (Blijedi konj – The Pale Horse, 1961., Vječita noć – Endless Night, 1967), očitovala je i sklonost autoironiji kroz lik spisateljice Ariadne Oliver koja se javlja u više djela, a pisala je i špijunsko-pustolovne romane (npr. Došli su u Bagdad – They Came to Baghdad, 1951., Sudbina nepoznata – Destination Unknown, 1954) te detektivske drame među kojima su najuspjelije Mišolovka (The Mousetrap, objavljena 1954), koja se na londonskim pozornicama bez prestanka izvodila 1952–2020., i Svjedok optužbe (Witness for the Prosecution, premijerno izvedena 1953., objavljena 1954). Pod pseudonimom Mary Westmacott objavila je šest ljubavno-psiholoških romana. Djela su joj višestruko ekranizirana; među filmovima je najuspjeliji Svjedok optužbe (1957) Billyja Wildera, dok su najveći komercijalni odjek imale raskošne ekranizacije Ubojstva u Orient Expressu (1974. u režiji Sidneyja Lumeta i 2017. Kennetha Branagha) i Smrti na Nilu (1978. u režiji Johna Guillermina i 2022. Branagha), a među TV adaptacijama ističu se britanske serije Miss Marple (1984–92) i Poirot (1989–2013). Još za života proglašavana »kraljicom krimića«, 1971. dobila je viteški naslov (Dame), u raznim izborima birana je za najboljega pisca kriminalističke proze, a po nekim je izvorima najprevođeniji pisac uopće. Na hrvatski su prevedena 64 njezina romana i 11 zbirki novela.
