Chiang Ching-kuo [čiaŋ čʰiŋ kuo] (pinyin Jiang Jingguo [iaŋ ŋguɔ]), taiwanski političar (Fenghua, Zhejiang, 27. IV. 1910 – Taipei, 13. I. 1988). Sin Čang Kaj-šeka. U Moskvi je polazio Sun Jat-senovo sveučilište radnika Istoka, potom radio u uralskim tvornicama. Nakon uspostave protujapanskoga saveza Kuomintanga i kineskih komunista 1937., vratio se u Kinu i obnašao različite dužnosti u očevoj administraciji. S ocem je 1949. prebjegao na Taiwan i ondje do 1965. vodio sigurnosnu službu. Ministar obrane od 1965., potom zamjenik premijera 1969–72., pa premijer 1972–78. Nakon očeve smrti 1975. postao je vođa vladajućega Kuomintanga te 1978. i predsjednik države što je ostao do smrti (reizabran 1984). Od 1970-ih proveo je reforme koje su ubrzale gospodarski napredak i poboljšale radna prava, a od sredine 1980-ih dopustio je ograničenu političku demokratizaciju te je 1987. ukinuo izvanredno stanje.
