Charpentier [šaʀpᾶtjẹ'], Emmanuelle Marie, francuska biologinja i mikrobiologinja (Juvisy-sur-Orge, Essonne, 11. XII. 1968). Diplomirala je biokemiju na sveučilištu Pierre i Marie Curie u Parizu 1992., doktorirala 1995. mikrobiologiju u pariškom Pasteurovom institutu, gdje je radila 1995–96. Od 1997. radila je u Medicinskom centru Sveučilišta New York, potom u Dječjoj istraživačkoj bolnici St. Jude’s u Memphisu (1999), u Institutu za biomolekularnu medicinu Skirball u New Yorku (1999–2002) te od 2002. na Sveučilištu u Beču, gdje je otkrila regulatornu molekulu RNA koja kontrolira čimbenike virulencije u bakterijama Streptococcus pyogenes. Uz pomoć molekularnoga mikrobiologa Jörga Vogela iz Instituta »Max Planck« za biologiju zaraznih bolesti u Berlinu, identificirala je male nekodirajuće RNA u genomu S. pyogenes i započela s istraživanjem bakterijskog sustava CRISPR (engl. clustered regularly interspaced short palindromic repeats), kojim se bakterije koriste kao dijelom svoje obrane od bakterijskih virusa. Od 2009. Charpentier je nastavila istraživanje sustava CRISPR u Centru za mikrobiološka istraživanja Umeå u Švedskoj (do 2014). U suradnji s Elitzom Deltchevom pokazala je kako sustav CRISPR može rezati i modificirati DNA na određenim mjestima u genomu. Od 2011. surađuje s američkom biokemičarkom Jennifer Doudnom te su 2012. otkrile mehanizam za uređivanje genoma posredovanoga bakterijskim nukleazama, nazvan sustavom CRISPR-Cas, što je prekretnica u primjeni genetičkoga inženjerstva. Sustav se nakon toga s velikim uspjehom rabio za ciljano modificiranje određenih sekvenci u genomima različitih organizama te je pridonio razvoju novih terapija u borbi protiv raka. Charpentier 2013. suosniva CRISPR Therapeutics, poduzeće koje rabi CRISPR metodologiju za gensku terapiju kod ljudi. Nakon boravka na Medicinskom fakultetu u Hannoveru u Njemačkoj, 2015. preselila je svoj laboratorij u Institut »Max Planck« za biologiju zaraznih bolesti u Berlinu, gdje radi i danas (kao voditeljica Jedinice za znanost o patogenima). Članica je više akademija i dobitnica mnogobrojnih nagrada, uključujući Gruberovu nagradu za genetiku (2015) i kanadsku međunarodnu nagradu Gairdner (2016), koje je dobila s J. Doudnom. Za otkriće i razvoj tehnologija za uređivanje gena, s J. Doudnom dobila je 2020. Nobelovu nagradu za kemiju.
