Četrnaest točaka predsjednika Wilsona, program mirovnih uvjeta SAD-a, što ih je iznio predsjednik Th. W. Wilson 8. I. 1918. u poslanici američkom Kongresu. U tom se programu traži: 1) da se ugovori o miru donesu javno, a nakon toga da ne bude više nikakvih tajnih međunarodnih ugovora; 2) da se osigura apsolutna sloboda plovidbe morima izvan teritorijalnih voda kako u miru tako i u ratu, osim u slučaju međunarodne akcije radi izvršavanja međunarodnih ugovora; 3) da se ukinu sve ekonomske zapreke i uspostavi jednakost u uvjetima trgovanja; 4) da se naoružanje smanji do najnižeg opsega spojivoga s vlastitom sigurnošću; 5) da se prilikom uređenja pitanja kolonija vodi računa kako o interesima stanovništva tako i o opravdanim zahtjevima vlada, kojih se utemeljenost ima utvrditi; 6) da se cio teritorij Rusije evakuira, a pitanja koja se tiču Rusije riješe tako da joj se osigura mogućnost neovisnog određenja njezina razvoja i njezine politike, da joj se omogući primanje u društvo slobodnih naroda prema poretku koji sama sebi odabere te da joj se pruži potrebna pomoć; 7) da se Belgija evakuira i obnovi; 8) da se cio teritorij Francuske oslobodi i Francuskoj vrati Alsace-Lorraine; 9) da se izvrši ispravak granica Italije prema jasno određenoj etničkoj granici; 10) da se narodima Austro-Ugarske dâ najšira mogućnost za autonomni razvoj; 11) da se Rumunjska, Srbija i Crna Gora evakuiraju i obnove, Srbiji i Poljskoj da se osigura siguran prilaz moru, a odnosi među balkanskim državama da se srede na temelju povijesno utvrđenih linija pripadnosti i narodnosti; 12) da se osmanskim dijelovima Osmanskoga Carstva osigura suverenost, a ostalim narodima toga Carstva mogućnost slobodnog razvoja, dok Dardaneli imaju biti otvoreni za slobodan prolaz brodova; 13) da se osnuje neovisna poljska država sa slobodnim prilazom moru; 14) da se osnuje opći savez naroda kako bi se pružila jamstva velikim i malim državama za njihovu političku neovisnost i teritorijalni integritet. Wilson je dopunio svoj program mira u adresi Kongresu od 11. II. 1918., u govoru u Mount Vernonu 4. VII. 1918. i u New Yorku 27. IX. 1918. Wilsonov program mira nije bio u skladu s ratnim ciljevima sila Antante, ali su ga one poslije prihvatile kao temelj za mir. Na taj su se program pozivale Austro-Ugarska i Njemačka kada su zatražile primirje, no Wilson je već bio izmijenio svoj stav prema problemu održanja Austro-Ugarske držeći da njezini narodi trebaju sami odlučiti žele li ostati u njoj ili se odvojiti u samostalne države. Wilsonov program mira bio je objavljen u vrijeme pregovora o miru u Brest-Litovsku i trebao je podržati rusku vladu u otporu zahtjevima Centralnih sila, no povrh toga išao je i za tim da se u borbi protiv Centralnih sila iznese program koji će moći pružiti široku demokratsku platformu za buduću reorganizaciju Europe i organizaciju mira u svijetu. Međutim, na mirovnoj konferenciji u Versaillesu Wilson je i sam morao načiniti kompromise tako da je taj program bio samo djelomično primijenjen prilikom sklapanja ugovora o miru.
