cestovni promet, prometna grana koja obavlja prijevoz ljudi i robe cestovnim vozilima. Pješački, zaprežni, a u znatnoj mjeri i biciklistički promet, izgubio je značenje koje je nekoć imao u međumjesnome cestovnom prometu. U naseljima u kojima se putnički tračnički promet miješa s prometom cestovnih vozila, i tračnički se promet u određenom smislu smatra cestovnim. Najveći dio cestovnog prometa obavlja se, neovisno o ostalim prometnim granama, po široko razgranatoj cestovnoj mreži. No neke se od tih prometnih grana često služe cestovnim prometom u početnim i završnim fazama prijevoznoga procesa, npr. prijevoz putnika do zračne luke u okviru zračnog prometa.
Stupanj razvijenosti cestovnoga prometa često se izražava jednostavnim pokazateljima, kakvi su npr. stupanj automobilizacije (omjer broja osobnih motornih vozila i broja stanovnika), stupanj motorizacije (omjer broja određenog skupa cestovnih motornih vozila i broja stanovnika) i stupanj mobilnosti (prosječan godišnji broj putovanja određenom vrstom vozila po stanovniku). Takvi pokazatelji, međutim, ne mogu u potpunosti izraziti svu složenost prometnih pojava i složene odnose između cestovnoga prometa, gospodarstva i prostornih osobitosti promatranih sredina. U SAD-u, Kanadi i Australiji povećanje cestovnoga motornog prometa već je 1950. dovelo do prvih pojava širenja individualnog stanovanja u prigradske prostore, uzrokujući razvojno zaostajanje, pa i propadanje središnjih gradskih prostora te degradaciju prirodnog okoliša. U Zapadnoj Europi i Japanu slični razvojni procesi započeli su 1980-ih.
Cestovni motorni promet razvio se zahvaljujući mogućnosti da stigne i do najudaljenijih i najmanjih područja i naselja. Gusta cestovna mreža i male, ali mnogobrojne prijevozne jedinice, prilagođene prijevozu putnika i tereta, omogućuju tzv. prijevoz od vrata do vrata u željeno vrijeme, te brzinom, cijenom i kvalitetom koje odgovaraju korisnicima. Mogućnost uporabe, pa i posjedovanje automobila, odražavaju način života suvremenog čovjeka, koji uz slobodu kretanja snosi i s tim povezane troškove. S povećanjem stupnja motorizacije i uporabe automobila rastu i društveni troškovi cestovnog prometa (degradacija okoliša, žrtve prometnih nesreća i dr.). Smanjenje prometa, osobito automobilskoga, jedan je od načina postizanja održivoga razvitka. U tu je svrhu u najrazvijenijim zemljama ulaganje u nove ceste manje poželjan način rješavanja prometnih problema, a sve važnijim postaje upravljanje prometom i prometnom potražnjom te primjena novih tehnologija koje će smanjiti štetne utjecaje automobilskoga prometa. Veliki se napori ulažu i u istraživanje novih tehnoloških rješenja cestovnih vozila.
Cestovni promet u svijetu
Suvremeni cestovni putnički promet u razvijenim državama pretežno se sastoji od individualnoga (privatnog) prometa osobnim automobilima. To posebice dolazi do izražaja kada se promatra broj vozila i broj ostvarenih putovanja. U međugradskome putničkom prijevozu autobusni promet uspješno konkurira željeznici. Pretežitost uporabe cestovnih vozila u putničkom prijevozu zemalja Europske unije u 2009. pokazuju sljedeći primjeri. Mjereno tzv. putničkim kilometrima (putnik × kilometar), u tim je zemljama osobnim automobilima i motociklima ostvareno 75,9%, autobusima 7,8%, željeznicom 6,2%, tramvajima i podzemnom željeznicom 1,4%, zrakoplovima 8% i brodovima 0,6% putničkog prijevoza. Istodobno je udio putničkog prijevoza osobnim automobilima u SAD-u iznosio 85%.
U teretnome prometu kopnom većine razvijenih zemalja cestovnim motornim vozilima također se obavlja glavnina prijevoza. Mjereno tzv. tonskim kilometrima (tona × kilometar), u prijevozu tereta 2009. u zemljama Europske unije udio je cestovnog prometa bio 46,6% (npr. u Italiji 87%, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 94,3%), željeznice 10,0%, prometa unutrašnjim plovnim putevima 3,3%, cjevovodima 3,3%, morem 36,8%, zrakom 0,1%.
U zemljama Europske unije je 2009. bilo ukupno 236 milijuna osobnih automobila (473 na 1000 stanovnika), 823 900 autobusa, 35 milijuna motocikala i 34 milijuna teretnih vozila.
Cestovni promet u Hrvatskoj
Hrvatska je završetak II. svjetskog rata dočekala s 968 osobnih automobila, 1482 kamiona, 159 autobusa i 1238 motocikala. Broj automobila povećao se do 1955. na 3199, a krajem 1965. već je bilo 46 438 osobnih automobila (92 stanovnika na jedan automobil), 16 253 teretna vozila, 1949 autobusa, 36 611 motocikala i 12 284 ostala vozila. Glede završetka modernizacije glavnih cesta, gustoće domaćega prometa i povećanoga turističkog i prolaznog prometa, godina 1965. označila je početak razdoblja prevage cestovnoga motornog prometa. Već su te godine u međugradskome putničkom prometu autobusi ostvarivali veći prijevozni učinak, mjeren putničkim kilometrima, nego željeznica, a u teretnom je prometu, mjerenom tonskim kilometrima, udio cestovnog prometa bio 33%, željezničkoga 56%, a riječnoga 11%. U ratnim je okolnostima (1991) cestovni promet, u usporedbi s prometom 1990., bio manji 40%. Međutim, već 1996. na dijelovima nekih glavnih cesta promet se prema 1990. godini povećao. God. 1998. omjer ostvarenih tonskih kilometara u cestovnome i željezničkome teretnom prometu bio je 85% : 15%. U međugradskome putničkom prometu udio je cestovnog prijevoza (u putničkim kilometrima) bio još veći: 80% prijevoza ostvareno je automobilima, 11% autobusima, a 9% željeznicom.
Hrvatska je 2009. imala 1 533 000 registriranih osobnih automobila (346 vozila na 1000 stanovnika), 5100 autobusa, 184 000 motocikala i 164 800 teretnih vozila. God. 2010. prijevoznička su poduzeća cestama prevezla 56,4 milijuna putnika i 75 milijuna tona tereta.
