Cernički sandžak, osmanska vojno-upravna jedinica za veći dio današnje zapadne Slavonije. Nastao nakon osmanskog osvajanja Čazme 1552. izdvajanjem područja na lijevoj obali Save iz okvira Bosanskoga sandžaka. Prvotna se granica na Česmi, koja je uspostavljena zauzećem Čazme, nije mogla održati, pa uzmiče do Moslavine, a odatle (1591) na Ilovu. Nakon gubitka dijela teritorija 1590-ih obuhvaćao je prostor od Ilove do vrhova zapadnoslavonskoga gorja s nastavkom u Posavini do Brodskog Drenovca, ali bez Jasenovca i Gradiške (tj. osmanske tvrđave Nove Gradiške, današnje Stare Gradiške). Po Čazmi, svom prvom središtu do 1565., sandžak je u osmanskim izvorima do kraja osmanske vlasti nazivan Začasna (→ čazmanski sandžak), a ponekad i po kasnijim središtima Pakrački, odn. od 1593. Cernički. Do 1580. u sklopu je Rumelijskoga ejaleta, potom Bosanskoga. Kadiluk za cijeli sandžak nalazio se isprva u Kraljevoj Velikoj, poslije se javlja još jedan u Cerniku te možda i u Pakracu. Područje istočno od Cernika bilo je pretežno nastanjeno poljodjelskim stanovništvom, a prema zapadu i sjeveru pružao se prostor krajišta s utvrdama, naseljen uglavnom Vlasima te rijetkim enklavama poljodjelaca i građana (npr. Pakrac). Islamizacija se rijetko širila izvan gradova i tvrđava.
