Celje, grad u istoimenoj kotlini na rijeci Savinji, sjeverna Slovenija; 37 787 st. (2016). Kazalište, muzej. Crkva sv. Danijela iz XIV. st.; iznad grada tvrđava (XIV. st.), sjedište Celjskih grofova (1341–1456). Metalurško‑kemijska (proizvodi od cinka, titanov dioksid i dr.), drvna i prehrambena industrija; obradba zlata. U okolici vinogradarstvo i hmeljarstvo. U blizini Celja nižu se termalna kupališta i lječilišta: Laško, Rimske Toplice, Dobrna i Rogaška Slatina. Nedaleko od grada rimska nekropola (→ šempeter v savinjski dolini). – Na mjestu današnjega Celja bila je naseobina još u prapovijesno doba, a u rimsko je doba ondje bio municipij Celeia, važno trgovačko središte. Grad je početkom V. st. osvojio Alarik, a polovicom toga stoljeća porušio Atila. Pod vlašću Langobarda od 546. Slaveni su ga zauzeli u drugoj polovici VI. st. pa je ušlo u sastav Karantanije. Kada su Franci slomili avarsku vlast i pokorili Slavene, Celje je postalo krunski posjed. Pod imenom Celjski Grad, Celje se prvi put spominje 1122–37. kao središte Savinjske krajine (marke). Od 1018. grad je bio najprije u vlasti koruških vojvoda Vovberških, od kojih ga je baštinila plemićka obitelj iz Žovneka, koja od 1341. nosi naslov Celjskih grofova. Otada je Celje ishodište političkog djelovanja, koje je sezalo i preko granica slovenske zemlje. Celje je 1451. dobilo gradski statut i grad je utvrđen, a 1456. baštinili su ga Habsburgovci. Celjska grofovija postala je dio Štajerske, a Celje sjedište vicedomata. Između 1469. i 1529. Osmanlije su pet puta prodrli do mjesta. Od 1815. gradom upravlja magistrat, a 1867. uspostavljena je gradska autonomija.
