Carter [kα:'ɹtəɹ], James Earl (Jimmy), američki političar (Plains, Georgia, 1. X. 1924 – Plains, 29. XII. 2024). Završio je vojnopomorsku akademiju u Annapolisu 1946. te služio u podmorništvu, potom je od 1953. vodio obiteljsku farmu kikirikija. Kao demokrat, bio je senator u Senatu savezne države Georgie (1963–67) i guverner te države (1971–75), istaknuvši se kao protivnik rasne segregacije. Profiliravši se na nacionalnoj razini kao politički autsajder centrističkih, umjereno progresivnih stajališta i naglašeno zagovarajući obnovu političkog morala u razdoblju nakon afere Watergate, postao je demokratski predsjednički kandidat na izborima 1976. na kojima je tijesno pobijedio republikanca Geralda Forda te je u siječnju 1977. stupio na dužnost predsjednika SAD-a. Pomilovao je sve koji su izbjegli mobilizaciju u Vijetnamski rat, inicirao sveobuhvatnu energetsku politiku i osnovao savezno ministarstvo energije te osamostalio obrazovanje kao poseban resor, ali su loši odnosi s Kongresom ometali provedbu njegovih planova u socijalnoj i zdravstvenoj politici. Također, suočio se s gospodarskom stagnacijom i inflacijom. Njegova je proračunska politika isprva potakla gospodarski rast i pad nezaposlenosti, ali je energetska kriza 1979. dovela do rasta inflacije i nezaposlenosti. U međunarodnim odnosima isticao je ideju ljudskih prava kao okosnicu vanjske politike, sklopio je 1977. s Panamom ugovore o prijenosu suvereniteta nad Panamskim kanalom, pomogao sklapanju sporazuma između Egipta i Izraela u Camp Davidu 1978., uspostavio pune diplomatske odnose s Kinom 1979. te nastavio politiku detanta sa SSSR-om koju je međutim okončao nakon sovjetske intervencije u Afganistanu 1979. Popularnost mu je znatno pala zbog krize s američkim taocima u Teheranu i osobito nakon neuspješna pokušaja njihova oslobađanja u travnju 1980., kao i zbog gospodarske recesije, pa ga je na izborima u studenom iste godine uvjerljivo porazio republikanac Ronald Reagan (Carteru je mandat istekao u siječnju 1981). Utemeljio je 1982. Carterov centar, neprofitnu organizaciju s fokusom na zagovaranje ljudskih prava i javnoga zdravlja te promatranje političkih izbora. Posredovao je u kriznim situacijama u nekoliko država te je za svoje djelovanje nakon napuštanja predsjedničke dužnosti 2002. dobio Nobelovu nagradu za mir.
