Caproni [kapro:'ni], Giorgio, talijanski pisac (Livorno, 7. I. 1912 – Rim, 22. I. 1990). Pripada tzv. trećemu naraštaju talijanskih pjesnika XX. stoljeća, a srodan je ligurskomu krugu (Montale i dr.). Zvučnom lirikom spaja tradicionalne i učene oblike s modernom osjećajnošću. Zbirkom Kronika (Cronistoria, 1943) približio se hermetizmu, a evokacijom klasičnoga mita Enejin prolaz (Il passaggio di Enea, 1956), zbirkama Sjeme plača (Il seme del piangere, 1959), Oproštaj preuljudnoga putnika i druge prozopopeje (Congedo del viaggiatore cerimonioso e altre prosopopee, 1965) i Slobodni lovac (Il franco cacciatore, 1982) te pripovijestima Labirint (Il labirinto, 1984) iskazuje metafizičku tjeskobu pred prazninom i »odsutnošću Boga«, ironiju i tragičan osjećaj egzistencije. Prevodio G. Apollinairea, L.-F. Célinea, R. Chara, J. Geneta, M. Prousta.
