Cape Breton [kẹip bre'tən] (Cape Breton Island), otok u pokrajini Novoj Scotiji, istočna Kanada; 10 311 km², 132 010 st. (2016). Dug je 175 km, širok do 135 km. Slanim jezerom Bras d’Or (1099 km²) i kanalima podijeljen je na brežuljkasti (do 532 m) sjeverozapadni i nizinski jugoistočni dio. Prirodnim ljepotama (nacionalni park Cape Breton Highlands, osnovan 1936., jezera, fjordovi, razvedena obala) privlači posjetitelje iz cijele Amerike, pa turizam ima vodeće mjesto u otočnom gospodarstvu. Pučinski i obalni ribolov te preradba ulova u Richmondu, Invernessu i Petit de Gratu. Oko nekadašnjih ležišta ugljena i željezne rude u istočnome dijelu otoka razvila se metalurgija (Sydney). Zapadni je dio agrarno, a južni industrijsko područje (rafinerije nafte i proizvodnja papira kraj Port Hawkesburyja). Veća su naselja Sydney (29 904 st., 2016), Glace Bay (17 556 st.) i Port Hawkesbury (3214 st.). St. Anns je središte škotske geličke (gaelske; → škoti, Jezik) kulturne djelatnosti, s jedinim geličkim koledžom u Kanadi. Izgradnjom nasipa preko prolaza Canso (1955) otok je povezan s kopnom.
Cape Breton poznavali su vjerojatno već baskijski ribari u XV. st., potom do njega dolaze Giovanni Caboto 1497–98. i Jacques Cartier 1534. Francuzi ga početkom XVII. st. proglašavaju dijelom svoje kolonije Acadije te ga zadržavaju, davši mu ime Île Royale te izgradivši na njem Louisbourg, najimpozantniju onodobnu utvrdu u Sjevernoj Americi, i pošto je 1713. veći dio Acadije došao pod britansku vlast. Pariškim mirovnim ugovorom 1763. pripao je Britancima, najprije kao dio kolonije Nove Scotije, 1784–1820. kao zasebna kolonija, a potom trajno u sastavu kanadske pokrajine Nove Scotije.
