cantus [ka'ntus] (lat.: pjev), u glazbenoj terminologiji općenito, melodija, pjevanje ili onaj dio skladbe kojemu je povjerena melodijska funkcija. U višeglasnoj glazbi XIV–XVI. st. naziv za najviši glas, odn. superius (otuda poslije izraz sopran). U kasnosrednjovjekovnoj glazbenoj sistematizaciji razlikuju se cantus figuratus (ili figuralis), tj. ritmički složena, »figurirana« melodija, i cantus planus (lat.: ravna melodija), liturgijska (gregorijanska) melodija približno jednakih tonskih vrijednosti.
