Callas [ka'las], Maria (Marija Kalas/María Kállas, rođena Kalogeropulos/Kalogerópoulos), sopranistica grčkog podrijetla (New York, 4. XII. 1923 – Pariz, 16. IX. 1977). Posebno snažno obilježila suvremenu opernu reprodukciju. Pjevanje učila kod Elvire de Hidalgo na Konzervatoriju u Ateni, gdje je i debitirala 1938. kao Santuzza (P. Mascagni, Cavalleria Rusticana). Imala je glas opsega od tri oktave i izvrsnu pjevačku tehniku, pa je nastupala u najrazličitijim ulogama. Nastupom 1947. u veronskoj Areni u Giocondi (A. Ponchielli) i suradnjom sa slavnim dirigentom Tulliom Serafinom posvetila se talijanskom repertoaru. Kao Maria Meneghini Callas u ulozi Helene (Sicilijanska večernja, G. Verdi) 1951. u milanskoj Scali promijenila je pristup operi, vratila joj ljepotu belkanta i unijela moderni izraz. Buduća glasovita Norma, Medeja, Lady Macbeth, Tosca, Lucia, Anna Bolena, Amina, Violetta neponovljivim je interpretacijama postala uzor kojemu se teži. Na pozornici je bila prisutna od 1942. do 1965., ali je njezina vrhunska karijera trajala dovoljno dugo (1952–56., 196 nastupa) da otvori novu stranicu operne povijesti. Jedna od najistaknutijih glazbenih ličnosti XX. st. Nastupila je i u filmu Medeja P. P. Pasolinija.
