struka(e): film
vidi još:  Filmski leksikon
Caine, Michael
britanski filmski glumac
Rođen(a): London, 14. III. 1933.

Caine [kẹin], Michael (pravo ime Maurice Joseph Micklewhite), britanski filmski glumac (London, 14. III. 1933). Iz radničke obitelji. Nakon služenja u vojsci (i u Korejskom ratu) 1952–54., nastupao je u provincijskim kazalištima i na televiziji, a od 1956. kao filmski epizodist. Prvi se put istaknuo ulogom ohologa snobovskog časnika u filmu Zulu (1964) Cya Endfielda, a međunarodno proslavio ulogama »antibondovskoga«, neglamuroznog i tvrdokornog tajnog agenta kriminalne prošlosti Harryja Palmera u špijunskom trileru Strogo povjerljivo Ipcress (The Ipcress File, 1965) Sidneya J. Furieja i ciničnoga beskrupuloznog zavodnika u tragikomediji Alfie (1966) Lewisa Gilberta. Izraza oslonjena na najčešće minimalne ekspresije lica i ritmički iznimno precizno izricanje replika, postao je jedan od najpopularnijih britanskih glumaca (često glumeći i u američkim produkcijama) uglavnom tumačenjima ironičnih, hladnokrvnih i samosvjesnih likova, često s manirama džentlmena, kadikad nasilnih ili s dimenzijom ambigviteta, u gangsterskim (Sredite Cartera – Get Carter, Mike Hodges, 1971), špijunskim (Pogreb u Berlinu – Funeral in Berlin, Guy Hamilton, 1966. i Mozak od milijardu dolara – Billion Dollar Brain, Ken Russell, 1967., u kojima ponavlja ulogu Harryja Palmera, Crna vjetrenjača – The Black Windmill, Don Siegel, 1974., Čovjek slagalica – The Jigsaw Man, Terence Young, 1983) i ratnim filmovima (Prljava igra – Play Dirty, Andre De Toth, 1968., Kasno je za heroje – Too Late the Hero, Robert Aldrich, 1970., Orao je sletio – The Eagle Has Landed, John Sturges, 1976). Ujedno pokazuje nadarenost za suzdržanu, ironijsku komiku npr. ulogama prevaranata u kriminalističkim komedijama Dobar posao u Italiji (The Italian Job, Peter Collinson, 1969), Njuškalo (Sleuth, Joseph L. Mankiewicz, 1972), Srebrni medvjedi (Silver Bears, Ivan Passer, 1978), Prljavi pokvareni prevaranti (Dirty Rotten Scoundrels, Frank Oz, 1988) te pustolova u filmu Čovjek koji je htio postati kralj (The Man Who Would Be King, John Huston, 1975), ironijskoj inačici tzv. imperijalnoga filma. Glumi i negativce, npr. u trileru Obučena da ubije (Dressed to Kill, Brian De Palma, 1980), kao psihopatski ubojica, te u gangsterskoj melodrami Mona Lisa (Neil Jordan, 1986), a uspjelo se okušava i u naglašenije dramskim ulogama likova opterećenih životnim greškama ili razočaranjima npr. u filmovima Romantična Engleskinja (The Romantic Englishwoman, Joseph Losey, 1975), Apartman hotela Kalifornija (California Suite, Herbert Ross, 1978), Odgajajući Ritu (Educating Rita, L. Gilbert, 1983), Počasni konzul (The Honorary Consul, John Mackenzie, 1983) te, s najvećim uspjehom, Hanna i njezine sestre (Hannah and Her Sisters, 1986) Woodyja Allena, kao suprug naslovne junakinje koji se upušta u aferu s njezinom sestrom, i Kućna pravila (The Cider House Rules, 1999) Lassea Hallströma, kao karakterno nesavršeni, ali dobrohotni vlasnik dječjeg sirotišta, za koje je nagrađen Oscarima za sporednu ulogu. Od potonjega djela često tumači uloge mentorskih figura npr. u Mirnom Amerikancu (The Quiet American, Phillip Noyce, 2002) i više filmova redatelja Christophera Nolana (u trilogiji Batman: Početak – Batman Begins, 2005., Vitez tame – The Dark Knight, 2008. i Vitez tame: Povratak – The Dark Knight Rises, 2012., kao junakov batler, te Prestiž – The Prestige, 2006., Početak – Inception, 2010., Tenet, 2020), a istaknuo se i ulogom refleksivnog skladatelja u art filmu Mladost (Youth, Paolo Sorrentino, 2015). Nastupio je u više od 120 filmova, 2000. dodijeljen mu je viteški naslov (Sir).

Citiranje:

Caine, Michael. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 8.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/caine-michael>.