Buzet, grad u sjevernoj Istri, 31 km sjeverno od Pazina; 2339 st. (2021). Leži na brežuljku (153 m) iznad doline rijeke Mirne, uz cestu Buje–Buzet–Lupoglav i nedaleko od željezničke pruge Rakitovec (Slovenija)–Buzet–Lupoglav. U podnožju brežuljka razvio se njegov novi dio (Fontana). Stanovnici naselja i okolice (Buzeština) tradicionalno se bave uzgojem i preradbom vinove loze, maslina, žitarica, voća, povrća i tartufa. Zaposleni su i u proizvodnji automobilskih dijelova, drvenih, kartonskih i plastičnih proizvoda, alata, rublja te u prehrambenoj industriji (pivovara). Razvija se obrtništvo, osobito u području prehrambene proizvodnje (vino, rakije, džemovi i dr.), građevinarstva, trgovine, turizma (gastronomski, vinski, kulturni, avanturistički), prijevoza i ugostiteljstva. Grad je bio opasan zidom, očuvana su dvoja vrata (Velika i Mala) iz XVI. st. i palača rašporskoga kapetana, Palača Bigatto iz 1639. u manirističko-ranobaroknom stilu (danas je u njoj smješten Zavičajni muzej, osnovan 1961., s arheološkom, etnografskom i povijesnom zbirkom), Palača Bembo iz 1728. Župna crkva Uznesenja Marijina sagrađena u kasnopalladijevskom stilu 1784. smještena je na terasi glavnoga trga, isklesanoj u živcu kamenu. Crkve, Sv. Juraj mučenik, na sjevernom dijelu stare gradske jezgre, izvorno renesansna, obnovljena 1611. i povišena u XVIII. st., te barokna Sv. Ana, Sv. Marija Magdalena iz 1329., Sv. Ivan Krstitelj iz 1634., smještene oko grada, bogate su predmetima umjetničkog obrta te kvalitetnim slikama venecijanskih radionica iz XVII. i XVIII. st. Rodni grad svećenika glagoljaša, pisca i prevoditelja Stjepana Konzula Istranina (XVI. st.). – Naseljen od prapovijesti, u antici samostalna peregrinska zajednica (Piquentum). Ranosrednjovjekovni nalazi grobova i nekropola. Od VI. st. pod bizantskom je vlašću, a prvi se put spominje 804. Rimsko-njemački car Henrik IV. podjeljuje Buzet 1064. istarskomu markgrofu Ulriku I., a njegov ga sin Ulrik II. daruje 1102. akvilejskomu patrijarhu. Od 1421. pod mletačkom upravom. Potkraj XV. st. grad i okolica stradavaju od osmanskih provala. Nakon razaranja utvrde Rašpor Buzet postaje 1511. sjedištem zemaljskoga (rašporskoga) kapetana mletačkoga dijela Istre, dodatno se utvrđuje te se gradi niz gradskih palača i kuća. Teško pogođen ratnim razaranjima u Uskočkome ratu (1615–17), nakon čega se obnavljaju gradski bedemi. U XVIII. st. intenzivnije se arhitektonski i urbanistički oblikuje.
