Burton [bə:'ɹtən], Tim (puno ime Timothy Walter Burton), američki filmski redatelj, producent i animator (Burbank, California, 25. VIII. 1958). Studirao je animaciju na California Institute of the Arts, a 1981–84. radio u studiju Walta Disneya. Animirane filmove samostalno režira od 1982., debitiravši hvaljenim lutka-filmom Vincent, o dječaku koji mašta da je Vincent Price (koji je narator filma), a igrane od 1984., kada ostvaruje kratkometražni film o oživljenom psu Frankenweenie (dugometražna animirana inačica Moje najdraže čudovište, 2012), citatno zasnovan na romanu Frankenstein ili moderni Prometej Mary Wollstonecraft Shelley, čime je najavio zanimanje za ikonografiju filma strave, makabrične teme, ironiju, grotesku te marginalizirane likove dječjega senzibiliteta. Cjelovečernjim igranim prvijencem Pee-weejeva velika pustolovina (Pee-wee’s Big Adventure, 1985; adaptacija kazališne predstave Paula Reubensa), o bizarnim avanturama djetinjastog muškarca, predstavio se kao redatelj osobita nagnuća ka komediji, nadahnutoj anarhičnim poetikama Texa Averyja i Franka Tashlina. Pozornost šire publike privukao je filmovima fantastike izražajnih postmodernističkih obilježja: Bubimir (Beetlejuice, 1988; nastavak Bubimir Bubimir – Beetlejuice Beetlejuice, 2024), u kojem komički razigrava gotički motiv sukoba duhova i ljudi primjenom poetike animiranoga filma, te Edward Škaroruki (Edward Scissorhands, 1990), o odrastanju senzibilna tinejdžera ruku sačinjenih od škara, u kojem naslijeđe njemačkog ekspresionizma spaja s američkom estetikom 1950-ih. U međuvremenu je pokazao umijeće i u režiranju visokobudžetnih projekata, napose uspjelo u filmovima Batman (1989) i Batman se vraća (Batman Returns, 1992), a poslije ostvaruje i novu verziju Planeta majmuna (Planet of the Apes, 2001). Usprkos povremenom zalasku u žanr znanstvene fantastike, oblikovno, pa i sadržajno vezanom uz američki znanstvenofantastični film 1950-ih (Ed Wood, 1994., njegov jedini komercijalni podbačaj; Mars napada! – Mars Attacks!, 1996), te sentimentalniju fantastičnu dramu (Krupna riba – Big Fish, 2003; Velike oči – Big Eyes, 2014., nadahnuta životom slikarice Margaret Keane), svoje stvaralaštvo uglavnom razvija u okviru modela gotičke fikcije (Sanjiva dolina – Sleepy Hollow, 1999; prema romanu Washingtona Irvinga; Sweeney Todd: Đavolji brijač – Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street, 2007., prema mjuziklu Stephena Sondheima i Hugha Wheelera; Sjene tame – Dark Shadows, 2012; TV serija Wednesday, 2022), napose u zapaženim lutka-filmovima koje je osmislio i producirao (Božićna noćna mora – The Nightmare Before Christmas, redatelj Henry Selick, 1993; Mrtva nevjesta – Corpse Bride, 2005., suredatelj s Mikeom Johnsonom). Okušao se i u adaptacijama dječjih romana (npr. Charlie i tvornica čokolade – Charlie and the Chocolate Factory, 2005., prema Roaldu Dahlu; Alisa u zemlji čudesa – Alice in Wonderland, 2010., prema Lewisu Carrollu; Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu – Miss Peregrine’s Home for Peculiar Children, prema Ransomu Riggsu, 2016; Dumbo, 2019., prema Helen Aberson).
