struka(e): geografija, opća | povijest, opća | politologija | suvremena povijest i politika | ekonomija
ilustracija
BURKINA FASO, položajna karta
ilustracija
BURKINA FASO, grb
ilustracija
BURKINA FASO, zastava
ilustracija
BURKINA FASO, Crna Volta u blizini Boromoa
ilustracija
BURKINA FASO, Zastupnički dom, Ougadougou

Burkina Faso (do 1984. Gornja Volta), država u zapadnoj Africi; 270 764 km². Leži između Malija (duljina granice 1000 km) na sjeveru i sjeverozapadu, Nigera (628 km) na sjeveroistoku, Benina (306 km) na jugoistoku, Toga (126 km), Gane (548 km) i Obale Bjelokosti (584 km) na jugu.

Prirodna obilježja

Burkina Faso obuhvaća izvorišno područje rijeke Volte. U reljefu prevladava široka zaravan (prosječna visina 200 do 250 m), uglavnom lagano nagnuta od sjeveroistoka prema jugozapadu, s koje se dižu uzvisine do 650 m. Na jugozapadu je do 749 m (Ténakourou, najviši vrh zemlje) visok ravnjak, građen od pješčenjaka, koji na jugoistoku završava 150 m visokim odsjekom (Banfora). U geološkoj strukturi prevladavaju gnajsi i graniti prekambrijske starosti, prekriveni lateritnim tlom.

Burkina Faso ima tropsku klimu s jednim kišnim razdobljem (srpanj–listopad); u suhom, vrućem dijelu godine (veljača–lipanj) puše vruć, sjeveroistočni vjetar harmatan. Srednja temperatura u prosincu i siječnju iznosi od 24 °C do 26 °C, a u travnju i svibnju od 30 °C do 35 °C. U većem dijelu zemlje, koji ima 500 do 1000 mm oborina, prevladavaju suhe savane, koje na sjeveroistoku (oko 400 mm oborina) prelaze u stepe i polupustinje. Više je oborina na jugozapadu (1000 do 1300 mm); ondje prevladavaju vlažne savane i galerijske šume.

Veći dio zemlje pripada porječju Volte (63%), a ostatak porječju Nigera (30%) i Comoea (7%). Glavne su rijeke Crna (Mouhoun), Crvena (Nazinon) i Bijela Volta (Nakambé), koje teku prema jugu i u Gani spajanjem tvore Voltu.

Savane obuhvaćaju 30% teritorija, stepe 13,5%, šume 3,5%, a obrađeno je (žitarice, pamuk, orašac) 38% površine (2002).

Stanovništvo

U Burkini Faso živi 14 017 262 st. prema popisu iz 2006., odnosno 17 322 796 st. prema procjeni iz 2013. Prosječna je gustoća naseljenosti 63,1 st./km² (2013); najveća je gustoća u srednjem i istočnome dijelu zemlje, gdje živi većinski narod Mosi (45,4%, 2006). Od ostalih naroda najbrojniji su Fulani (Fulbe, 8,4%), Gurma (5,5%), Bissa (2,8%) i dr. Službeni je jezik francuski, a govorni su jezici mosi (mooré), dioula (dyula) i dr. Islam ispovijeda 60,5% populacije, katolici čine 19,0%, protestanti 4,2%, a tradicionalnim animističkim vjerovanjima privrženo je 15,3% stanovništva (2006). U posljednjih tridesetak godina broj stanovnika udvostručio se (1985. popisano je 8,0 milijuna stanovnika); 1996–2011. stanovništvo je raslo po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,0% (među najvišima na svijetu), što odgovara prirodnomu priraštaju. Natalitet iznosi visokih 41,6‰ (svjetski prosjek 20,3‰), mortalitet 11,8‰, a prirodni priraštaj 29,8‰ (2010); smrtnost dojenčadi, koja je 1996. iznosila 107,0‰, smanjila se na 65,0‰ u 2010. Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi je do 14 godina 48,0%, od 15 do 64 godine 49,0%, a starije od 65 godina 3,0% populacije (2011). Očekivano trajanje života za žene rođene 2009. iznosi 54,9 godina, a za muškarce 51,0 godina, što je niže od svjetskoga prosjeka, ali na razini susjednih zemalja. Ekonomski je aktivno 7 588 200 st. (2011). U poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu radi 81,0%, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 4,9%, a u uslužnim djelatnostima 14,1% radne snage (2010). U potrazi za poslom znatan broj stanovnika odlazi u susjedne zemlje (Obala Bjelokosti, Gana). Udio nepismenoga stanovništva, iako se polako smanjuje, iznosi još uvijek visokih 71,3% (2007). Sveučilište je u glavnom i najvećem gradu Ouagadougouu (1 915 102 st., 2012). Ostali su veći gradovi Bobo-Dioulasso s 813 610 st. (2012) te Koudougou s 88 184 st. (2006), Banfora sa 75 917 st. (2006), Ouahigouya sa 73 153 st. (2006) i Pouytenga sa 60 618 st. (2006). U gradovima živi samo 26,5% stanovništva (2011).

Gospodarstvo

Početkom 2000-ih Burkina Faso ostala je među najsiromašnijim i slabo razvijenim zemljama; siromašno je oko 40% stanovništva, a stopa nezaposlenosti je oko 5% (2021). Stopa inflacije povećana je s 3,9% (2020) na 14,2% (2021). Među vodećim je afričkim proizvođačima zlata (63 t, 2020), a posjeduje i druga bogata rudna ležišta (problematično je ilegalno rudarenje i krijumčarenje zlata). Godine 2021. ostvaren je BDP u vrijednosti od 19,7 milijarda USD (oko 893 USD po stanovniku); u njegovu je sastavu vodeći uslužni sektor (oko 42%), slijede industrijski (41%) i poljoprivredni (17%). Uz mineralne sirovine (pretežno zlato, a potom cink, fosfati, srebro i granit), u industrijskoj su ponudi i pamuk, tekstil, prehrambeni proizvodi, cigarete, građevni materijal i dr. U poljoprivredi je najvažniji uzgoj pamuka; po njegovoj je proizvodnji 1990-ih i početkom 2000-ih Burkina Faso među vodećima u podsaharskoj Africi, a o pamuku ovise prihodi oko 17% stanovništva (od 1997. prevladavao je u izvozu, a od 2008. ga potiskuje zlato). Vrijednost robnog izvoza 2021. bila je devet milijarda USD, a uvoza 4,5 milijarda USD. U izvozu prevladava zlato (85,3%), a manje pamuk (5,2%), cink (3,4%) i dr. Najviše uvozi naftne derivate, lijekove, vozila, strojeve i opremu, hranu i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Švicarska (76,8%) i Indija (10,7%), slijede Singapur (2,1%), Obala Bjelokosti (2%), Kina (1,4%) i dr. Najviše uvozi iz Kine (12,9%), Obale Bjelokosti (8,4%), Francuske (7,8%), Gane (5,8%), Indije (5,8%) i SAD-a (5,7%). Veličina je javnoga duga 51,4% BDP-a (2021).

Promet

Cestovna mreža ima 15 304 km, od čega je 3642 km asfaltirano (2014). Željeznička pruga koja povezuje Ouagadougou s Abidjanom (Obala Bjelokosti; ukupno 1017 km) produžena je na sjever do Kaye (ukupno u Burkini Faso 622 km). U izgradnji je pruga iz glavnoga grada prema rudarskom području (ležišta ruda mangana) Tambaou (350 km). Međunarodne su zračne luke u Ouagadougouu i Bobo-Dioulassou.

Novac

Novčana je jedinica CFA franak (CFA franc; XOF); 1 CFA franak = 100 santima (centimes).

Povijest

Narod Mosi (Mossi) osnovao je u XI. st. državu na prostoru Burkine Faso. Država je na vrhuncu u XIV. st. Europljani dolaze na taj prostor tek potkraj XIX. st. Louis-Gustave Binger istraživao je 1888–90. područje naroda Mosi. Nakon francuskog osvajanja Timbuktua i prodora do jezera Čada, Paul Voulet ishodio je 1896. od vladara naroda Mosi priznanje francuskog protektorata. Burkina Faso uklopljena je 1904–19. u koloniju Gornja Volta–Niger kao dio Francuske Zapadne Afrike. Godine 1919–32. Gornja Volta bila je samostalna upravna jedinica. Francuska je 1932. podijelila Gornju Voltu između Francuskoga Sudana, Nigera i Obale Bjelokosti. Najprije je bila francuski prekomorski teritorij (od 1947) i imala unutarnju samoupravu (od 1956), da bi postala autonomna republika u sastavu Francuske zajednice (1958). Neovisna je od 5. VIII. 1960., kada je Maurice Yaméogo (Demokratska unija Volte) postao predsjednik republike i vlade. On politički sputava oporbeni Pokret nacionalnog oslobođenja, a to izaziva nemire i generalni štrajk, koji prethodi vojnom udaru 1966. Vlast preuzima Sangoulé Lamizana, koji pobjeđuje i na predsjedničkim izborima 1970 (premijer postaje Gérard Kango Ouedraogo iz Demokratske unije Volte). Novim državnim udarom 1974. Lamizana preuzima svu vlast, raspušta parlament i sastavlja vojnu vladu. Pod pritiskom sindikata i općega štrajka, uvodi reforme – osniva Nacionalni pokret za obnovu i dijelom civilnu vladu (1976) te odobrava novi ustav (1977). Na predsjedničkim izborima 1978. Lamizana je ponovno pobijedio, no nakon nemira 1979–80. srušen je s vlasti. Nakon učestalih vojnih udara (1980., 1982., 1983) uspostavljen je revolucionarni vojni režim Thomasa Sankare (1983–87). U njegovu Nacionalnom vijeću revolucije sudjelovao je i Soumane Touré (Patriotska liga za razvoj – LIPAD), jedan od najuglednijih sindikalnih vođa. Sankara je vodio radikalnu politiku putem Komiteta za obranu revolucije i narodnih sudova. Nakon neuspjeloga državnog udara 1984., optužuje LIPAD za kontrarevoluciju, ograničava njegov utjecaj u vladi te progoni sindikalne čelnike. Do 1984. zemlja se nazivala Gornja Volta. Političke napetosti rezultirale su novim vojnim udarom i Sankarinim ubojstvom (1987). Vlast je preuzeo Blaise Compaoré, koji se održao i nakon pokušaja državnog udara 1989. te pobijedio na predsjedničkim izborima 1991., koje je oporba bojkotirala. Višegodišnji pogranični spor s Malijem (oružani sukobi 1974–75., 1985) riješen je međunarodnom arbitražom 1986. Odnose s Ganom opterećuju hidroenergetski planovi Burkine Faso na rijeci Volti. Compaoré je reizabran 1998., 2005. i 2010. Godine 2011. suzbijeni su proturežimski prosvjedi i pobuna dijela vojske. Političku nestabilnost uzrokuje i znatna ekonomska nerazvijenost. Nakon masovnih prosvjeda Compaoré je odstupio s položaja potkraj listopada 2014; potom je uspostavljena prijelazna vojno-civilna vlast. Poslije općih izbora održanih potkraj studenoga 2015., predsjednik republike postao je Roch Marc Christian Kaboré (bio je premijer 1994–96); na položaju je od kraja prosinca 2015 (reizabran je u studenome 2020). Od 2015. učestaliji su napadi radikalnih islamističkih skupina, koje djeluju na približno 40% državnog teritorija (do kraja 2022. poginulo je više od dvije tisuće, a raseljeno je oko 1,9 milijuna stanovnika). S Francuskom je 2018. postignut sporazum o vojnoj pomoći i zajedničkoj borbi protiv islamističke gerile. Društvena nesigurnost i teške ekonomske prilike uzrokovali su česte prosvjede; državnim udarom u siječnju 2022. svrgnut je predsjednik Kaboré te je uspostavljen vojni režim (vojna hunta organizira se kao Patriotski pokret za samozaštitu i obnovu). Nakon novog udara nezadovoljnih članova same hunte u listopadu 2022. predsjednički položaj preuzeo je satnik Ibrahim Traoré (najavio je obnovu civilne vlasti sredinom 2024). U siječnju 2023. raskinut je sigurnosni sporazum s Francuskom i zatraženo povlačenje njezinih vojnika (oko 400 pripadnika).

Politički sustav

Ustavom od 2. VI. 1991 (zadnja izmjena 2002), Burkina Faso određena je kao republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 5 godina, i na najviše dva mandata. Predsjednik imenuje premijera i Vijeće ministara (vladu), koji imaju izvršnu vlast. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (Assemblée nationale), sa 127 zastupnika izravno izabranih za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života, te stranci koji stalno borave u državi više od 10 godina. Vrhovnu sudbenu vlast imaju Vrhovni sud i Apelacijski sud. Administrativno je država podijeljena na 13 regija. Nacionalni praznik: Dan republike, 11. prosinca (1958).

Političke stranke

Kongres za demokraciju i napredak (Congrès pour la démocratie et le progrès – akronim CDP), osnovan 1996., stranka je lijevoga centra. Nastala je ujedinjenjem više socijaldemokratskih stranaka i organizacija, a osnivač je bio Blaise Compaoré (predsjednik republike 1987–2014). Na izborima 1997., 2002., 2007. i 2012. stranka je osvajala apsolutnu zastupničku većinu, te je bila na vlasti do izbora 2015. na kojima osvaja treće mjesto po broju zastupnika (iza MPP-a i UPC-a); u oporbi je ponovno i nakon izbora 2020 (druga je po broju zastupnika, iza CDP-a). Narodni pokret za napredak (Mouvement du peuple pour le progrès – akronim MPP), osnovan 2014., stranka je lijevoga centra (nastala je odvajanjem od CDP-a). Osnivač je i vođa stranke Roch Marc Christian Kaboré (predsjednik republike 2015–22). Stranka je bila na vlasti nakon izbora 2015. i 2020 (osvaja relativnu zastupničku većinu), do državnog udara 2022. Članica je Progresivnog saveza i Socijalističke internacionale. Savez za napredak i promjenu (Union pour le progrès et le changement – akronim UPC), osnovan 2010., liberalna je stranka (nastaje odvajanjem od CDP-a). U oporbi je bila nakon izbora 2012. i 2015 (druga po broju zastupnika), te nakon izbora 2020 (treće mjesto po broju zastupnika, iza MPP-a i CDP-a). Članica je Liberalne internacionale.

Citiranje:

Burkina Faso. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.7.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/burkina-faso>.