Bučić, Grgur, hrvatski prirodoslovac i arheolog amater (Hvar, 7. XI. 1829 – Hvar, 11. I. 1911). Kratkotrajno je studirao pravno-političke znanosti u Beču i Padovi te matematiku s fizikom u Beču, potom se zaposlio u telegrafskom uredu u Hvaru. Ondje je 1858. osnovao mareometarsku i meteorološku postaju, koju je vodio 40 godina. Objavljivao je članke na njemačkom jeziku u obliku bilježaka o meteorološkim, oceanografskim i fenološkim pojavama. Motrio je formiranje kišnih oblaka, vodene pijavice, optičke pojave u atmosferi, ovisnost visine mora o tlaku zraka. Proučavao je kukce i morske životinje. Uredio je uzgajalište spužava s približno 2000 vrsta i pokazao je da može uzgojiti željeni oblik i veličinu (1863–72). Među prvima je izvodio arheološka iskapanja u Hrvatskoj te je na Hvaru iskapao ilirske grobne humke i špilje iz mlađega kamenog doba. Dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Grazu 1886. Po njem su nazvani riba Bučićev glavoč (Gobius bucchichi) i zrikavac Bučićev konjic grmušar (Rhacocleis buchichii).
