Bučar, Franjo, hrvatski športski djelatnik, književni povjesničar i publicist (Zagreb, 25. XI. 1866 – Zagreb, 26. XII. 1946). Pionir popularizacije športa u Hrvatskoj. Modernizirao školsku nastavu tjelesnog odgoja, organizirao prvi tečaj za učitelje tjelovježbe, pokrenuo mnogobrojne športske grane u nas (nogomet, tenis, biciklizam, mačevanje, zimski športovi i dr.), zaslužan za rano uključivanje hrvatskih športaša u međunarodna natjecanja, sudjelovao u osnutku mnogih klubova, strukovnih saveza i Hrvatskoga športskog saveza. Inicijator osnutka Hrvatskoga sokolskog saveza, organizator tečajeva i svesokolskih sletova. Godine 1919–27. predsjednik Jugoslavenskog olimpijskoga komiteta, 1920–46. član Međunarodnog olimpijskog odbora. Istaknuo se opsežnim publicističkim radom (šport, higijena, filatelija, pedagogija, turizam, iseljeništvo, tiskarstvo). Dao velik doprinos hrvatskoj historiografiji (doktorirao 1897. u Grazu), bavio se književnim istraživanjima, vrstan poznavalac hrvatske protestantske književnosti. Od 1991. za iznimne športske uspjehe i doprinos razvoju športa u Hrvatskoj dodjeljuje se državna nagrada za šport »Franjo Bučar«.
