Brössler [brø'sler] (Bresler), Kamilo, hrvatski pedagog, socijalni radnik i filmski redatelj (Varcar Vakuf, danas Mrkonjić Grad, BiH, 17. VII. 1901 – Zagreb, 4. IV. 1967). Rođen u obitelji češko-njemačkog podrijetla koja se za austrijske okupacije nastanila u BiH, gdje mu je otac bio činovnik, kao dijete se s obitelji često selio, a gimnaziju je pohađao u Sarajevu i Petrinji. Učiteljsku školu završio je 1921. u Petrinji, a studij pedagogije 1935. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Isprva je službovao kao učitelj, a 1926–28. tajnik je Oblasnog podmlatka Crvenog križa u Zagrebu te od 1928. zaposlen u Školi narodnog zdravlja kao voditelj Odsjeka za higijensku propagandu. Od 1938. načelnik je Odsjeka za socijalnu zaštitu Odjela za socijalnu politiku Banovine Hrvatske, za vrijeme NDH načelnik Odsjeka za družtvovnu zaštitu obitelji u Glavnom ravnateljstvu za udružbu i družtvovnu skrb, odn. Ministarstvu zdravstva i udružbe, a nakon 1945. zaposlen je u Odjelu socijalne zaštite djece i mladeži Ministarstva socijalne politike NR Hrvatske; potom je od 1954. do umirovljenja 1960. nastavnik na Višoj stručnoj školi za socijalne radnike, koje je jedan od osnivača. Kao filmski redatelj bio je aktivan za svojega zaposlenja u Školi narodnoga zdravlja, režiravši u produkciji njezina Foto-filmskog laboratorija dvadesetak filmova zdravstveno-prosvjetnog sadržaja – igrane (Dva brata: film o sušici, 1931; Dvije seke: film o njezi dojenčadi, 1932; Ikina sudbina, 1933; U zao čas, Zašto cijepimo djecu, oba 1934) i dokumentarne (Asanacija sela, 1929; Endemični sifilis, 1933). Sa snimateljima Aleksandrom T. Gerasimovom i Anatolijem B. Bazarovom realizirao je ciklus putopisnih filmova o Hrvatskom primorju (1932., sačuvani fragmentarno) te zvučnih filmova o Plitvičkim jezerima (Plitvice – Korana, Plitvička jezera, oba 1932), kao i nijeme filmove Tunolov i Velebit (oba 1932) te više reportažnih filmova iz Bosne i Hercegovine (npr. Šeher Sarajevo, 1933). Radio je na zdravstvenom prosvjećivanju mladih i socijalnoj skrbi o djeci, potpomogao osnivanje Ureda za zdravstvenu pomoć studentima, đačkih kuhinja, domova i ferijalnih kolonija, pokrenuo i uređivao Narodni napredak, časopis za zdravstveno prosvjećivanje sela, a tijekom II. svjetskog rata bio je, kao član Središnjeg upravnog odbora Hrvatskoga crvenog križa i načelnik u Glavnom ravnateljstvu za udružbu i družtvovnu skrb, jedna od najistaknutijih osoba u akciji spašavanja i udomljavanja kozaračke djece, ratne siročadi iz logora (spašene radom organizacije Akcija Diane Budisavljević). Autor je više rasprava o teorijskim problemima pedagogije, posebno andragogije i socijalne zaštite, te udžbenika u području socijalnog rada.
