Brontë [brɔ'ntei], Charlotte, engleska književnica (Thornton, 21. IV. 1816 – Haworth, 31. III. 1855). Uz George Eliot najistaknutija viktorijanska književnica, čiji je roman Jane Eyre jedno od najutjecajnijih djela engleske književnosti.
Podrijetlom iz mnogobrojne, skromne obitelji župnika u engleskoj grofoviji Yorkshire, sestra je književnica Emily, Anne te slikara i pjesnika Branwella (1817–1848); zbog rane smrti majke povjereni su brizi tetke. Obrazovala se kod kuće te u internatima u Cowan Bridgeu i Mirfieldu, a jezike je učila u Bruxellesu. Radila je kao guvernanta i učiteljica, umrla je zbog komplikacija u trudnoći kao posljednja od potomaka obitelji Brontë (ranije su joj od tuberkuloze preminuli brat i sestre).
Djela
S Emily i Anne objavila je 1846., pod pseudonimom Currer Bell (kojim je potpisala i ranija izdanja ostalih djela), slabo zapaženu pjesničku zbirku Pjesme Currera, Ellisa i Actona Bella (Poems by Currer, Ellis and Acton Bell). U tome je razdoblju, nadahnuta romansom koju je doživjela u Belgiji, napisala roman Profesor (The Professor, tiskan postumno 1857), o učitelju koji se zaljubljuje u kolegicu, pokazavši interes za melodramu i društvenu satiru (istoj temi, ali iz ženskog očišta, vratila se u posljednjem, psihološki slojevitom romanu Villette, 1853).
Središnje joj je ostvarenje roman Jane Eyre (1847), izvorno u podnaslovu označen »autobiografijom«, vrstan spoj realističke i romantičke proze, kojim je potvrdila privrženost likovima materijalno i intelektualno neovisnih, no romanse željnih žena. U 38 poglavlja ispripovijedanih u prvome licu, taj bildungsroman predstavlja život naslovne junakinje u pet etapa: odrastanje pod paskom grube ujne; školovanje i rad u okrutnom ozračju sirotinjskog internata (oblikovanom po uzoru na Cowan Bridge); posao guvernante u zdanju Thornfield Hallu, gdje započinje romantični odnos s poslodavcem, tajnovitim Edwardom Rochesterom, ne bi li na dan vjenčanja saznala da on već ima suprugu, bogatu kreolku Berthu Mason, koju zbog njezine duševne bolesti drži zatočenom na tavanu; napuštanje Rochestera te pronalaženje utočišta na imanju lokalnoga svećenika i daljega rođaka, od kojega doznaje za nasljedstvo koje joj je ostavio stric; odbijanje svećenikove prošnje i povratak Rochesteru, za kojeg se udaje pošto je otkrila da je obogaljio i oštetio vid u pokušaju spašavanja supruge, koja je zapalila kuću i ubila se.
Djelo je uspjeli spoj gotičkog (byronovski junak, motivi ludila, samoubojstva, »mračne« dvojnice, uklete kuće) i realističkog romana didaktičkog podteksta (s primjesama satire), koji se očituje u junakinjinu pristajanju uz moralni zakon, ali i kritici društvenih praksi vezanih uz rod, klasu, duševno zdravlje i rasu. Budući da je roman usmjeren na unutarnji svijet protagonistice – za ondašnje doba nekonvencionalno samostalne i neovisne junakinje – iz čije se perspektive dočarava osobni konflikt između ljubavi i moralne dužnosti, odnosno žudnje i društvenih ograničenja, Brontë se smatra »prvom povjesničarkom privatne svijesti« i u tom smislu pretečom modernističke književnosti.
Napisala je i prvi »regionalni« roman na engleskome jeziku Shirley (1849), koji, pored uporabe za nju netipičnog sveznajućega pripovjedača, odlikuje i detaljna analiza yorkširskog društva u razdoblju industrijske revolucije te je uredila drugo izdanje (1850) romana Orkanski visovi i Agnes Grey sestara Emily i Anne, u biografskoj opasci otkrivši njihova prava imena.
Recepcija i utjecaji
Roman Jane Eyre je, unatoč ponekim kritikama zbog navodne nemoralnosti (osobitu je sablazan izazvalo drugo izdanje, koje je posvetila svome uzoru Williamu Makepeaceu Thackerayu, ne znajući da mu je supruga smještena u duševnoj bolnici) postigao uspjeh te utjecao na popularizaciju lika guvernante u onodobnoj engleskoj književnosti. Potkraj XX. i u XXI. st. njezin je opus postao važnim predmetom feminističkoga prevrednovanja viktorijanske književnosti, a likovi Jane Eyre i Berthe Mason primjerima položaja žena i njihova glasa u društvu XIX. st. (Elaine Showalter, Sandra Gilbert i Susan Gubar, Ellen Moers i dr.).
Zapažene su mnoge preradbe ili djela nadahnuta romanom: književni »prednastavak« Široko Sargaško more (Wide Sargasso Sea, 1966) Jean Rhys, koji se usredotočuje na lik Berthe, filmovi Roberta Stevensona (1943), Franca Zeffirellija (1996) i Caryja Jojija Fukunage (2011), BBC-jeve televizijske serije u režiji Juliana Amyesa (1983) i Susanne White (2006), opere Johna Jouberta (1997) i Louisa Karchina (2015).
U Hrvatskoj su joj romani prvi put objavljeni 1974: Profesora je prevela Anita Ljubić, Shirley Gordana Popović Vujičić, a Villette Sonja Budak, dok je Jane Eyre te godine objavljena u dva prijevoda – zajedničkom Gige Gračan i Andrijane Hewitt te onom Karla Budora.
