Bribirski, Mladin III. (Mladen), knez Klisa, Skradina i Omiša (?, oko 1315 – Trogir, 1. V. 1348). Naslijedio oca Jurja II. u iznimno nepovoljnim okolnostima, pa je do njegove punoljetnosti državinom upravljala njegova majka Lelka. Vlast je preuzeo 1332., ali je kneginja Lelka i dalje do svoje smrti zadržala velik utjecaj na njegovu politiku. Uspješno je ratovao protiv saveza mletačkih dalmatinskih gradova (Split, Trogir i Šibenik) i drugih hrvatskih velikaša predvođenih vojvodom Nelipcom, kojega je porazio 1335–36., a istodobno je vojnim i diplomatskim mjerama suzbio nezadovoljnike unutar roda (Ivana Jurišića, Budislava Ugrinića i Hranu Gradinića), čime je zadobio položaj najmoćnijega velikaša u Hrvatskoj. Nakon kratkotrajna ratovanja sklopio je savez s bosanskim banom Stjepanom II. Kotromanićem 1338., koji je utvrđen brakom Mladinove sestre Jelene i Stjepanova brata Vladislava. U 1340-im glavni je protivnik uspostave kraljevske vlasti u Hrvatskoj; pomagao je mletačke postrojbe u borbi kralja Ludovika i zadarskog ustanka 1345–46., nadajući se da će ih iskoristiti za odlučniju protukraljevsku akciju. Dopustio je osamostaljenje svojega strica Pavla II. kao ostrovičkoga kneza. God. 1347. oženio je Jelenu, sestru srpskoga kralja Dušana, a u proljeće 1348. postigao s Venecijom dogovor da ga dužd proglasi za markiza Slavonije (u značenju Hrvatske) pa se spremao započeti opći napad radi izbacivanja kraljevskih snaga iz Hrvatske; prilikom završnih pregovora o tome razbolio se od kuge i naglo umro u Trogiru. Sahranjen je u trogirskoj katedrali. Njegove je posjede naslijedio posmrtno rođeni sin Mladin IV., oko čijeg su se skrbništva sukobljavali Mladinov brat Pavao III. (u. 1356) i Mladinova supruga Jelena (u. 1355). Uz strica Pavla II., Mladin je prvi član glavne grane Bribirskih knezova koji je nazivan i prezimenom Šubić. Popularan je bio kao plemenit i human vladar pa je kao takav zapamćen u narodnoj tradiciji u okolici Klisa i Omiša.
