Bregović, Goran, bosanskohercegovački gitarist i skladatelj (Sarajevo, 22. III. 1950). Kao tinejdžer počeo svirati gitaru, 1969. pridružuje se sastavu Kodeksi, zatim skupini Jutro iz koje početkom 1974. nastaje Bijelo dugme. Samostalno debitira 1976. albumom Goran Bregović (djelomično ispunjen skladbama iz repertoara Jutra i Bijelog dugmeta), na kojem ga prate članovi matičnoga sastava. Započevši skladati i filmsku glazbu, na pulskome festivalu nagrađen je Zlatnom arenom za glazbu u filmu Kuduz (Ademir Kenović, 1990), a međunarodnu reputaciju stekao je glazbom za filmove Emira Kusturice (Dom za vešanje, 1988; Arizona Dream, 1993; Underground, 1995). Od ranih 1990-ih živi u Parizu, ostvarivši međunarodnu suradnju s redateljima Patriceom Chéreauom (Kraljica Margot – La reine Margot, 1994), Philippeom Rousselotom (Zmijin poljubac – The Serpent’s Kiss, 1997) i dr.; skladao je glazbu za hrvatske filmove Čaruga (Rajko Grlić, 1991), Je li jasno, prijatelju? (Dejan Aćimović, 2000) i Karaula (R. Grlić, 2006). Glazba mu je ekstenzivno korištena u filmu Borat! (Larry Charles, 2006). Surađuje i s uglednim svjetskim glazbenicima (Scott Walker, Ofra Haza, Kayah, Giorgos Dalaras, Cesária Évora, Šaban Bajramović i dr.), nerijetko koristeći prearanžirane skladbe, izvorno pisane za Bijelo dugme. Potkraj 1990-ih osniva Orkestar za svadbe i sprovode (engleski Wedding and Funeral Orchestra), ambicioznu, široko postavljenu skupinu glazbenika koja uključuje trubače, gudačku sekciju, muški zbor, bugarske pjevačice, povremene semplove i elemente simfonijskog orkestra. S tom postavom redovito promovira glazbeno (osobito romsko) naslijeđe Balkana, izvodeći i vlastite skladbe, postavši sudionikom globalne glazbene scene (world music). Među više albuma ističu se Ederlezi (1998) i Tales and Songs from Weddings and Funerals (2002) te neoklasični The Belly Button of the World (2023), a retrospektivni album Songbook (2000) probrao je ključne radove samostalne karijere. Prodao je više od šest milijuna albuma.
