Brajša-Rašan, Matko, hrvatski skladatelj i melograf (Pićan kraj Pazina, 11. XII. 1859 – Zagreb, 5. IX. 1934). Studirao pravo u Beču, djelovao u odvjetničko-bilježničkoj struci u Istri do 1923. Za talijanske okupacije emigrirao i živio u Karlovcu, zatim u Zagrebu. U glazbi uglavnom samouk. U Beču vodio zbor Hrvatskog akademskog društva »Zvonimir«, a u Istri osnivao i vodio pjevačke zborove. Zauzimao se za slavensku liturgiju u Istri. Na Kuhačev poticaj počeo zapisivati istarske narodne napjeve (oko 250), od kojih je dio (50 crkvenih i svjetovnih napjeva) harmonizirao za muški i mješoviti zbor (Hrvatske narodne popijevke iz Istre, 1910). Skladao je za pjevačke zborove crkvene skladbe (Popijevke za četiri muška grla, 1893), domoljubne budnice, koračnice i himne (npr. Družbinu himnu, široko prihvaćenu pod naslovom Krasna zemljo, Istro mila, 1914).
