Borneo (indonezijski Kalimantan [~ma'ntan]), najveći otok u Malajskom arhipelagu i treći po veličini otok na Zemlji (iza Grenlanda i Nove Gvineje); s okolnim priobalnim otocima (Labuan i dr.) obuhvaća 748 359 km² s 15,5 milijuna st. Dug je 1335 km, a širok do 960 km. Borneo je politički podijeljen na malezijske države Sabah (73 902 km² i 3 206 742 st., 2014) i Sarawak (124 450 km² i 2 471 140 st., 2014), sultanat Brunej (5765 km² i 393 372 st., 2011) i indonezijski dio otoka (Kalimantan; 544 150 km² ili 73% ukupnog teritorija i 9 418 276 st., 2010). Cijeli je otok dio velikoga planinskog luka koji se pruža od Malajskog poluotoka do Filipina; gorski lanci s najvišim vrhom Kinabalu (4101 m) ispresijecani su riječnim dolinama koje se radijalno spuštaju do mora. Obala je slabo razvedena, obrubljena je niskim aluvijalnim naplavinama. Klima je tropska; u obalnom području vruća i vlažna, a u unutarnjem planinskom području prelazi u umjerenu. Srednja godišnja temperatura rijetko je niža od 21 °C. Godišnja količina oborina iznosi 2000 do 3500 mm, a na planinama do 5000 mm. Sve su rijeke (Rajang, Kapuas, Barito, Mahakam, Rajan i dr.) u donjem toku plovne, neke i više od 150 km. One su gotovo jedine prometnice prema unutrašnjosti otoka. Biljni je svijet vrlo raznolik i bogat vrstama, od kojih su neke endemične. Velike su površine pod gustim prašumama, uz obale su močvarne guštare mangrove. Životinjski svijet sličan je onomu na ostalim indonezijskim otocima, ali ima i svojih vlastitih osobitosti u vrstama majmuna (orangutan i gibon), krokodila, guštera, riba i ptica. Borneo je ornitološki vrlo zanimljiv zbog znatnog broja vrsta (oko 420), ali i zbog golemog broja ptica koje se na Borneu gnijezde. Endemskih je životinjskih vrsta oko 500. Autohtono domorodačko stanovništvo naziva se zajedničkim imenom Dajak (Dayak) a živi pretežito u brdovitoj unutrašnjosti otoka. Ostalo stanovništvo sastoji se od Malajaca, Kineza, Arapa, Indijaca i malobrojnih Europljana. Stanovnici se u prvom redu bave poljodjelstvom. Uzgajaju se najviše riža (na močvarnom tlu riječnih dolina), zatim šećerna trska, tropsko voće, duhan, pamuk, uljana palma, orašac (arahidi), kaučukovac, kava, mirodije (papar) i dr. Od mineralnog blaga (boksit, zlato, bakrena ruda i dr.) intenzivno se iskorištavaju ležišta nafte i prirodnoga plina (Brunej, podmorska ležišta ispred sjeverozapadne, malezijske obale otoka i jugoistočne, indonezijske obale) i ugljena. Razvijena je prehrambena i petrokemijska (Lutong i dr.) industrija. Željeznička mreža sastoji se od stotinjak km uglavnom industrijske pruge. Veći dio cesta u obalnom je području. Glavne su indonezijske luke Pontianak, Banjarmasin, Balikpapan, a malezijske Sandakan, Kota Kinabalu, Bintulu (izvoz plina), Miri i Kuching. Zračnim linijama povezan je Borneo sa Singaporeom, Hong Kongom, Seoulom, Taipeom, Manilom, Jakartom i dr.
Povijest
Još u I. st. na riječnim ušćima na Borneu bile su indijske kolonije, a u XIV. st. na obalama otoka uspostavljene su vazalne države Carstva Madjapahita. Tijekom XV. i XVI. st. otok su nastanili islamski Malajci, koji su ondje stvorili svoje sultanate: Brunej, Banjarmasin i Kutej. Na otok su 1518. stigli Portugalci, 1598. i Nizozemci, a nakon njih slijedili su i drugi. U XVI. i XVII. st. portugalski, britanski i nizozemski trgovci često posjećuju otok. U XIX. st. sjeverni dio Bornea postaje britanski protektorat, a južni dolazi pod Nizozemsku. Za II. svjetskog rata Japanci su okupirali otok (1941–42), a australska vojska zauzela ga je 1945. Nizozemski dio Bornea priznat je Indoneziji 1949., a Sarawak i Sabah ostaju britanske kolonije do 1963., kada pristupaju novostvorenoj Malezijskoj Federaciji (dotad se Sabah nazivao Britanski sjeverni Borneo i nije uključivao otok Labuan). Svojatajući cijeli Borneo, Indonezija je 1963–66. bila u sporu s Malezijom (podupirala je geril u Sarawaku i Sabahu, dok su Maleziji pomagale britanske, australske i novozelandske snage). Istodobno su Filipini tražili pripajanje Sabaha. Tek je osnivanjem ASEAN-a (1967) ublažen problem geopolitičke podjele Bornea (kolonijalni je status zadržao jedino Brunej do neovisnosti 1984). Sporne su ostale morske granice oko Bornea – malezijske prema Bruneju i Filipinima, dok je za malezijsko-indonezijski spor oko otokâ Sipadana i Ligitana u Celebeskom moru 1998. zatražena međunarodna arbitraža. Tijekom 1990-ih na indonezijskom dijelu Bornea povremeni su bili etnički sukobi između domorodačkih plemena Dajaka i doseljenika s otoka Madure.