Borgese [bore:'se], Giuseppe Antonio, talijanski književnik, kritičar i povjesničar (Polizzi Generosa, Palermo, 12. XI. 1882 – Fiesole, 4. XII. 1952). Isprva novinar, poslije sveučilišni profesor estetike i njemačke književnosti. Kao antifašist 1931. odlazi u SAD, gdje 1936–48. predaje talijansku književnost. Objavljuje književno-kritičke radove Povijest romantične kritike u Italiji (Storia della critica romantica in Italia, 1905), Gabriele d’Annunzio (1909), Život i knjiga (La vita e il libro, I–III, 1910–13), Studije o modernoj književnosti (Studi di letterature moderne, 1914), Europsko XIX. stoljeće (Ottocento europeo, 1927) itd. Među prvima se udaljuje od estetike Benedetta Crocea u ime cjelovitosti pjesničkog djela. Zagovara povratak romanu kao organskoj cjelini u radovima pod naslovom Vrijeme za izgradnju (Tempo di edificare, 1923). Piše pjesme i novele, no najuspjeliji mu je roman Rubè (1921), drama intelektualne savjesti uoči dolaska fašizma na vlast.
