Boranić, Dragutin, hrvatski jezikoslovac (Kraj Donji, 19. XII. 1870 – Zagreb, 1. IX. 1955). Završio slavensku filologiju u Zagrebu. Doktorirao temom O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku. Bio je profesor u srednjim školama i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1906–41. i 1945–47). Član JAZU i tajnik Razreda za književnost. Prevodio s češkoga i ruskoga te objavljivao svoje pjesme i prozu. Pisao članke jezikoslovne, etnološke, književnopovijesne i metodsko-pedagoške. Uređivao Nastavni vjesnik i pola stoljeća Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Pregledao je i odobrio (većinom s P. Skokom) tiskanje Akademijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (sv. 53–74). Najviše je poznat po svojem Pravopisu, koji je bio u upotrebi sve do 1960. Boranić je prvo priredio nova izdanja Brozova Hrvatskoga pravopisa (³1904., 61915), koji je od 1921 (101951) izdavao pod svojim imenom kao Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika.
