Böll [bœl], Heinrich, njemački književnik (Köln, 21. XII. 1917 – Bornheim-Merten, 16. VII. 1985). Knjižarski naučnik, potom vojnik u II. svjetskom ratu, nakon kraćeg zarobljeništva počinje studirati germanistiku 1945. God. 1947. priključuje se Grupi 47. Od 1951. živi kao slobodni književnik u Kölnu. Godine 1970. predsjednik njemačkoga PEN-a, a od 1971. sveukupnog udruženja PEN. Dobio Nobelovu nagradu za književnost 1972. Djelujući kao romanopisac, pripovjedač, esejist, putopisac, dramatik i prevoditelj (s engleskoga), Böll se otkriva prije svega kao kritičar njemačke stvarnosti i kao moralist s pozicija kršćanskog socijalizma. Ovaj lijevi katolik prikazuje Njemačku koja se nalazila između ruševina i tereta naslijeđa Trećega Reicha s jedne strane te nove, često prljave i kompleksne zbilje s druge strane, boreći se za istinske humanističke vrjednote (ljubav, socijalnu solidarnost, slobodu i nonkonformizam). Böll zagovara književnost koja se jednako opire služenju promidžbe kao i elitarnomu i ispraznomu eksperimentiranju. Stil mu je lapidaran, efektan, s oštro izdiferenciranim likovima i situacijama, uz popratni humor i nemilosrdnu satiru. Djela: romani Gdje si bio, Adame? (Wo warst du, Adam, 1951), I ne reče ni riječi (Und sagte kein einziges Wort, 1953), Kuća bez čuvara (Haus ohne Hüter, 1954), Bilijar u pola deset (Billard um halb zehn, 1959), Mišljenja jednog klauna (Ansichten eines Clowns, 1963), Skupna slika s damom (Gruppenbild mit Dame, 1971); zbirka pripovijedaka Sabrana šutnja Doktora Murkea (Doktor Murkes gesammeltes Schweigen, 1958), pripovijetka Izgubljena čast Katharine Blum (Die verlorene Ehre der Katharina Blum, 1974).
