Boban, Ivica, hrvatska kazališna redateljica, koreografkinja i dramaturginja (Zagreb, 21. XII. 1942). Završila je 1962. Školu za ritmiku i ples, a 1965. diplomirala glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, na kojoj je od 1971. predavala scenski pokret (danas profesor emeritus). Kao koreografkinja istaknula se u mnogim kazališnim postavama, napose prema djelima Marina Držića na Dubrovačkim ljetnim igrama, na kojima i režira (Marin Držić, Hekuba, 1982. i 1991), a sklonost kazališnim poetikama 1970-ih osobito iskazala scenarijem i režijom svečanih otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara (1986., 1988. i 2000) i zagrebačke Univerzijade (1987). Kazališnu radionicu »Pozdravi«, trupu međunarodna ugleda, osnovala je 1973. te pisala scenarije za njihove izvedbe, oslonjene o tjelesni izraz i improvizaciju; posebno je zapažena izvedba Play Držić (1978). Od kasnijih režija zapažene su joj postave drama Nora Henrika Ibsena (Kazalište Marina Držića, Dubrovnik, 1988), Hamletmaschine Heinera Müllera (Teatar &TD, 1992), Smrt Vronskog Nedjeljka Fabrija (vlastita dramatizacija, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1995), Medeja Euripida (Splitsko ljeto, 1997), Suzana čista i Orfeo Mavra Vetranovića (obje 2001. u Kazalištu Marina Držića), Četvrta sestra Janusza Głowackoga (Dubrovačke ljetne igre, 2001) te Otelo Williama Shakespearea (Dubrovačke ljetne igre, 2016). Postavila je i vlastite tekstove Alma Mahler (suautorica s Majom Gregl, Teatar &TD, 1999) i Zagorka (HNK u Zagrebu, 2011). Bavila se i lutkarskim kazalištem. Dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2015).
