Bleiburg [blại'burk] (slovenski Pliberk), grad u austrijskom dijelu Koruške uz granicu sa Slovenijom; 4043 st. (2015). Leži na rječici Bistrici (Feistritz) u zapadnom dijelu Celovačke zavale. Mjesto se razvilo oko pravokutnoga trga u središtu, u podnožju brda na kojem je Bleiburški grad (iz XII. st.; temeljito preuređen u XVII. st.). Kasnogotička župna crkva (1512; oltar iz XVIII. st.). Kulturno središte Slovenaca. Metalna i drvnoprerađivačka industrija; izrada rukavica.
U hrvatskoj povijesti važan po događajima s kraja II. svjetskog rata, poznatima kao bleiburška tragedija. Početkom svibnja 1945. veći dio oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH) (domobranske i ustaške postrojbe) počele su se povlačiti prema austrijskoj granici u namjeri da se predaju zapadnim savezničkim snagama. Na tome ih je putu pratilo mnoštvo civilnoga stanovništva, koje je bježalo uglavnom iz straha od dolaska partizanskih jedinica. Smjer njihova kretanja bio je Celje, Slovenj Gradec, Dravograd, slovensko-austrijska granica, Bleiburg, gdje su se trebali predati britanskim snagama. Ispred Bleiburga zaustavila ih je britanska vojska, a uskoro potom opkolile su ih postrojbe Jugoslavenske armije. Pregovore s britanskim generalom Patrickom Scottom o predaji vodili su 15. svibnja u dvorcu Thurn-Valsassina general Ivo Herenčić i pukovnik Danijel Crljen, a ishod im je bio predavanje oružja pred Jugoslavenskom armijom. Po navodnom isteku roka za predaju, jugoslavenska vojska otvorila je vatru po opkoljenim vojnicima i civilima. Otpočela je predaja poraženih snaga s područja jugoslavenske države, među kojima su bili vojnici NDH, slovenski domobrani, crnogorski i srpski četnici. Prema izvješćima jugoslavenskih jedinica 15. i 16. svibnja kraj Bleiburga predalo se 95 000 vojnika bez civila. Dio zarobljenika pobijen je blizu Dravograda, Maribora i u drugim slovenskim mjestima. O broju poginulih u bleiburškoj tragediji još se i danas daju različite procjene. Pred preživjelima su bili dugi »marševi smrti«, poznati u literaturi kao križni put.
