Blazović, Augustin, hrvatski književnik (Frakanava, njemački Frankenau, Gradišće, Austrija, 29. I. 1921 – Beč, 10. V. 2004). God. 1940. stupio u benediktinski red i studirao teologiju. Matematiku i fiziku studirao u Budimpešti, filozofiju i sociologiju u Beču, gdje je 1953. postigao doktorat iz filozofije. Radio na benediktinskoj gimnaziji u Budimpešti, od 1949. dušobrižnik gradišćanskih Hrvata i vicerektor u sjemeništu Željezanske biskupije u Beču, a od 1977. poglavar madžarskih benediktinaca u Zapadnoj Europi. Od 1949. objavljivao u gradišćanskohrvatskom tisku. Pisao je poeziju, drame (Hiža Drašković, Koliko smo, to smo, Jutro, na podne, na večer, Gospodin Špan, Papreni zaručnjak), misterije (Noe, Ribar ljudi, Vratnica nebeska), pripovijesti (Veliki i Mali File) i romane (Gavran i šćipavac) s gradišćanskohrvatskom tematikom, u rasponu od povijesnoga do suvremenoga. Prevodio je s njemačkoga, francuskoga, madžarskoga, poljskoga i latinskoga. Djela: Od Vulke u Velebit (1967), Rosa i dim (1977), Španjolske elegije (1981), Tri drame (1983), Slike i sudbine (1991), Čežnje (2001) i dr.
