biser (tur. büsre < arap. busr), patološka zrnata tvorevina koja nastaje u nekih mekušaca, osobito u školjaka bisernica, višegodišnjim izlučivanjem sedefa na mjestu ozljede, ako u ljušturu dospije zrno pijeska, parazit ili kakvo drugo strano tijelo. Biseri su pretežno sastavljeni od tankih, koncentričnih slojeva sedefa, većinom su okruglasti, tvrdi, gustoće 2,5 do 2,75, srebrenastobijeli, no mogu biti i različito obojeni, pa i posve crni. Od davnina se upotrebljavaju za ukras i nakit, a cijene se po težini, boji, obliku i sjaju. Najljepše bisere daju školjke bisernice, koje žive u toplim morima, a najveća su lovišta uz obale Cejlona, Indonezije, Perzijskoga zaljeva, Kalifornije, Meksičkoga zaljeva i tihooceanskih otoka. Biseri se u Japanu naveliko dobivaju umjetnim uzgojem: trogodišnje bisernice cijepe se unošenjem zrnca sedefa, vraćaju u more i nakon 7 god. vade se nastali biseri; tako proizvedeni biseri gotovo su istih svojstava kao i prirodni. – Umjetni biseri proizvode se industrijski, većinom od posebnog stakla i tzv. biserne esencije, koja se dobiva iz školjaka i nekih vrsta riba.
