Binički, Fran, hrvatski književnik (Mušaluk kraj Gospića, 11. VII. 1875 – Gospić, 1. V. 1945). Pisao i pod pseudonimima »pop Hrvat Likota« i »pop Slobodin«. Završio studij teologije s doktoratom u Innsbrucku. Bio je kapelan u Novom Vinodolskom te profesor senjskoga sjemeništa. Uređivao ediciju Pučka knjižnica u Senju te listove Hrvat u Gospiću i Hrvatska u Zadru. Njegova djela uglavnom tematiziraju događaje iz hrvatske povijesti i odlikuju se naglašenim rodoljubljem i didakticizmom. Pisao je epske pjesme i epove (Grgur Ninski, 1900; Tvrtko, 1908), romane (Ivan Hrvaćanin, 1926), pripovijesti (Na ruševinama, 1940), memoarsku prozu (Moje tamnovanje, 1941) te djela iz povijesti i crkvene povijesti (Predziđe kršćanstva, 1924). Ubijen potkraj II. svjetskog rata.