bičaši (Mastigophorea), potkoljeno praživotinja s jednom, dvjema ili više protoplazmatskih izraslina poput bičeva, kojima se gibaju i primaju podražaje. Po načinu prehrane dijele se u 2 razreda: biljne bičaše (Phytomastigophorea) i životinjske bičaše (Zoomastigophorea), iako neki životinjski bičaši imaju sposobnosti fotosinteze, a neki biljni sposobnosti heterotrofnog načina prehrane. Bičaši s kloroplastima u citoplazmi hrane se autotrofno (kao biljke), neki se hrane heterotrofno (osmotski apsorbiraju org. tvar kroz plazmatsku membranu ili je uvlače u hranidbene vakuole), a mnogi miksotrofno (mješovito). Bičaši se razmnožavaju nespolno (obično uzdužnom diobom) i spolno. U nepovoljnim se životnim uvjetima začahure te ih vjetar nadaleko raznosi. Neki su stalna, neki nestalna (ameboidna) oblika. Neki žive u kolonijama (por. Volvocidae, red Dinoflagellata), pa se katkada među njima javlja diferencijacija na »tjelesne« i »nasljedne« stanice. Biljni su bičaši srodni različitim grupama alga pa su među njih svrstani u nekim bot. razredbama. Bičaši žive planktonski u moru i slatkim vodama, gdje pokazuju stupanj eutrofikacije vode. Neki žive u crijevima različitih organizama kao simbionti ili komenzali, a oni koji žive u krvi uzročnici su teških bolesti (→ vrtuljci; lišmenijaze). Iz reda mnogobičaša (Polymastigida) poznate su mnoge vrste iz roda trihomonas, od kojih su neki vrlo rašireni kao nametnici u crijevu i mokraćno-spolnom sustavu čovjeka. U moru je čest planktonski svjetlucavi bičaš (Noctiluca miliaris), loptasta oblika, promjera 1 do 1,5 mm, koji noću na podražaj svijetli.
