Bertić, Živko (pseudonim Živan iz Srema), hrvatski književnik i političar (Kukujevci, 20. II. 1875 – Beograd, 25. X. 1938). Studirao pravo u Zagrebu, a zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv Khuen-Héderváryja u povodu dolaska cara Franje Josipa I. u Zagreb 1895. studij je nastavio u Pragu, gdje se uključio u tzv. prašku skupinu hrvatskih studenata koji su djelovali pod utjecajem Masarykovih ideja. Jedan od glavnih pokretača časopisa »mladih« Hrvatska misao (1897) i Novo doba (1898). Nakon povratka u zemlju bavio se odvjetništvom (u Zemunu) i aktivno sudjelovao u političkom životu (Hrvatsko-srpska koalicija, Hrvatska zajednica). Napisao desetak proznih radova, uglavnom crtica i pripovijedaka. Uz pokušaj da se ogleda i u žanru satire, najveći umjetnički domet dostigao je zbirkom pripovijedaka Ženski udesi (1902) s tematikom iz slavonskoga seoskog života. Djela: Zgode i nezgode jedne deputacije (1902), Oszlicz Szilárd i njegov certifikat (1903) i dr.
