Berlinski kongres, održan 13. VI – 13. VII. 1878; na njemu su sudjelovali predstavnici Njemačke, Austro-Ugarske, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Italije i Osmanskoga Carstva. Pojedina zasjedanja koja su se bavila pitanjima njihovih zemalja pohodili su i poslanici Grčke, Rumunjske, Srbije i Crne Gore. Predsjedavao je njemački kancelar O. von Bismarck. Revidirane su odluke mira iz San Stefana kojim je Rusija, nakon pobjede u ratu (1877–78), nametnula Osmanskomu Carstvu vrlo teške uvjete. Kongres je sazvan na poticaj grofa G. Andrássyja, ministra vanjskih poslova Austro-Ugarske. Velike sile, a posebno Austro-Ugarska i Velika Britanija, bile su zabrinute zbog porasta ruskog utjecaja na Balkanu i Bliskom istoku. Na temelju odluka Kongresa kneževine Srbija i Crna Gora postale su neovisne države, ali je teritorij koji su dobile Sanstefanskim mirom znatno smanjen. Austro-Ugarska je dobila pravo na zaposjedanje Bosne i Hercegovine, ali je Novopazarski sandžak ostao pod sultanovom upravom. Rusija je dobila Batum (danas Bat’umi), Kars i Ardahan, a Velika Britanija Cipar. Velika Bugarska, stvorena u San Stefanu, smanjena je do veličine autonomne kneževine, a Istočna Rumelija postala je autonomna pokrajina u sklopu Osmanskoga Carstva. Rumunjska je dobila neovisnost, izgubila Besarabiju u korist Rusije, a u zamjenu dobila sjevernu Dobrudžu. Plovidba na Dunavu od Đerdapa postala je slobodna, a njezina je regulacija stavljena pod nadzor međunarodnog povjerenstva.
