Berio [bε:'rio], Luciano, talijanski skladatelj, dirigent i pedagog (Oneglia, Ligurija, 24. X. 1925 – Rim, 27. V. 2003). Diplomirao skladanje 1950. na Milanskom konzervatoriju (Giorgio Federico Ghedini); 1952. se u SAD-u prvi put susreo sa skladbama za vrpcu Otta Lueninga i Vladimira Ussachevskoga, koje su potaknule njegovo zanimanje za elektroničku glazbu. Zajedno s B. Madernom osnovao je 1955. pri Talijanskom radiju u Milanu prvi studio za elektroničku glazbu u Italiji (Studio za glazbenu fonologiju), koji je vodio do 1961. U njemu je 1958. skladao glasovitu skladbu Tema-Omaggio à Joyce. Šezdesete godine proveo u SAD-u, gdje je podučavao skladanje i dirigirao (Mills College, Harvardovo sveučilište, Juilliard School of Music). Nakon povratka u Europu radio u IRCAM-u (Institut de Recherche et de Coordination Acoustique / Musique) u Parizu i kao umjetnički ravnatelj Rimske akademske filharmonije (Accademia Filarmonica Romana). Glazba mu je spoj avangardnog eksperimenta zvukom i vlastite bogate i specifično talijanske muzikalnosti. Navlastito su popularne njegove skladbe za glas, od kojih su mnoge nastale u suradnji s pjevačicom C. Berberian: Circles (1960), Folk Songs (1964), Sequenza III (1965) i dr. U glasovitoj Simfoniji (Sinfonia, 1968) koketira s postmodernističkim obraćanjem povijesti (G. Mahler, C. Debussy, Strauss i dr.). Uspješno se bavio i glazbenim teatrom.
