Benković, Benedikt (Bencovich, Benedictus, Begna), hrvatski teolog i filozof (okolica Zadra, oko 1460 – Judenburg, Austrija, 1522). Pripadnik reda minorita. Drži se da je studirao filozofiju i teologiju kod franjevaca u Zadru i Rimu te da je bio profesor na pariškoj Sorbonnei. Bio je provincijal dalmatinske Provincije sv. Jeronima, definitor generala franjevačkog reda Lychetusa (1520), a general franjevačkog reda Paulus de Soncina imenovao ga je opunomoćenikom u rješavanju spora između opservanata (Čeha) i reformata (Sasa) u Wrocławu (1522). Benković je bio profesor teologije i filozofije u Rimu i jedan od prvih proučavatelja i vrsnih poznavatelja skotističke filozofije i izdavač Scotusovih spisa. Za potrebe svojih studenata priredio je priručnik skotističke logike, u kojem uz spise Dunsa Scotusa uključuje i traktate nekih značajnijih skotista (1520). Glavno djelo Plovidba Blažene Djevice Marije (Navigium B. Mariae Virginis, 1495. ili 1498), sakralno-simboličkog sadržaja, u kojem se isprepleću elementi aristotelizma i augustinovske doktrine s novim humanističko-renesansnim obilježjima i naglašenom antropološkom problematikom.
