Beludžistan (Baludžistan), povijesno-geografska regija u jugozapadnoj Aziji, izlazi na obalu Arapskoga mora. Pruža se između Inda na istoku te pustinje Lut (Dašt-e Lut), vulkana Taftan (3941 m) i udoline Bampur s jezerskom depresijom Jaz Murian na zapadu. Zapadni dio pripada Iranu, a istočni Pakistanu. – U prvoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. u Perzijskom Carstvu Beludžistan je bio poznat kao zemlja Maka. Pošto ga je osvojio Aleksandar III. Veliki, nazivao se Gedrozija. Naziv Beludžistan potječe od imena plemena Beludži (Baloči), koje je potkraj VI. st. nastavalo područje južno od Kaspijskog jezera, a u XI. i XII. st. doselilo se u sadašnje područje. U VII. st. njime su zagospodarili Arapi. Godine 1549. Beludžistan je dospio pod vlast velikih mogula. U razdoblju 1847–57. zapadni Beludžistan uključen je u Iran. U drugoj polovici XIX. st. istočni Beludžistan postao je dio Britanske Indije, a nakon njezine podjele na Indiju i Pakistan pripao je potonjoj državi (1947). – Od 1950-ih u pakistanskom i iranskom dijelu Beludžistana povremeno izbijaju pobune protiv središnje vlasti. U Pakistanu je pokrajina Balochistan (347 190 km²; 12 344 408 st., 2017) bila najnerazvijenija unatoč bogatim ležištima plina, ugljena i nafte. U njoj sukobi traju 1958–60. i 1963–69. te snažnije od 1973., nakon stvaranja Beludžistanske oslobodilačke fronte (do primirja 1977. poginulo je oko 10 000 ljudi). U iranskoj pokrajini Sistan i Baluchestan (181 785 km²; 2 775 000 st., 2016) borbe su bile manje i prestaju 1960-ih, a potom djeluje Beludžistanski pokret za autonomiju. Separatizam Beludža u Pakistanu podupirao je Afganistan i tijekom 1980-ih, težeći da preko Beludžistana izađe na more.
