Belostenec, Ivan, hrvatski pjesnik, pisac, propovjednik i leksikograf (Varaždin, oko 1594 – Lepoglava, 10. II. 1675). Godine 1616. stupio u pavlinski red, u Beču studirao filozofiju, u Rimu teologiju. Glavarom samostana u Lepoglavi postao 1627. Obilazio pavlinske samostane. Godine 1663. povukao se u Lepoglavu, gdje živi do smrti. Obilazeći cijelu Hrvatsku proučavao je jezik i različita narječja. Dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi) najvažnije je Belostenčevo djelo. U njemu su dva dijela: prvi, latinsko-hrvatski, sadrži oko 40 000 latinskih riječi s mnogo većim brojem hrvatskih značenja; drugi, hrvatsko-latinski dio, donosi oko 25 000 riječi. Rad na golemu jezičnom blagu prikupljenom u latinsko-hrvatskom dijelu rječnika Belostenec je držao zadaćom svojega života pa je na tom dijelu Gazofilacija s velikim marom radio do kasnih godina. Hrvatsko-latinski dio radio je 9 godina, gotovo do smrti. Belostenčevo životno djelo ležalo je u rukopisu 65 godina u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Rječnik je 1740. objavio u Zagrebu pavlin Jeronim Orlović. To je prvi rječnik koji obuhvaća sva tri hrvatska narječja. Njegovo leksičko blago u prvom je redu kajkavsko, ali ima štokavizama i čakavizama. Spajanjem narječja Belostenec se uključuje u struju koja je težila ostvarenju jedinstvenog jezika. Gazofilacij je prvi put tako koncipiranomu jeziku (tzv. trodijalekatska koncepcija) odredio jedinstven grafijski sustav (J. Vončina). Hrvatsko-latinski dio rječnika ima enciklopedijsko obilježje (donosi gospodarske pouke, liječničke naputke, poslovice, sentencije, epigrame i dr.). S pojavom Belostenčeva djela počinju se brisati granice književnog regionalizma, osobito u sjevernoj Hrvatskoj. Gazofilacij zato valja smatrati i važnim pretečom ilirizma, no dakako uz bitan pomak – od kajkavske prema štokavskoj osnovici književnog jezika. Leksičkim fondom Gazofilacija (kao i nekih drugih starih kajkavskih rječnika) nadahnuo se, prema vlastitu priznanju, Miroslav Krleža u stvaranju Balada Petrice Kerempuha.
