Belize, država u Srednjoj Americi, između Meksika na sjeveru (duljina granice 193 km), Gvatemale (266 km) na zapadu i jugu te Karipskoga mora na istoku; obuhvaća 22 965 km².
Prirodna obilježja
Belize zauzima jugoistočni dio poluotoka Yucatana. Sjeverni dio zemlje pretežno je nizinsko područje (60 m) građeno od neogenih vapnenaca i kvartarnih naslaga. Vapnenački plato Maya s planinskim nastavkom Cockscomb (Victoria Peak, 1122 m) prostire se na jugozapadu. Niska obala duga je 386 km. Pred njom leži koraljni greben (po duljini drugi u svijetu). Klima je suptropska s jednim kišnim (lipanj–studeni) i dva suha razdoblja (veljača–svibanj i kolovoz–rujan). Prosječna godišnja temperatura kreće se od 23°C (prosinac) do 28°C (srpanj); godišnja količina oborina od 1300 do 4500 mm. Česti su razorni hurikani. Glavne su rijeke Belize (290 km), Honda i New. Tropska šuma pokriva oko 90% površine; primorska ravnica obrasla je mangrovama.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2010. u Belizeu živi 312 698 st. Gustoća naseljenosti iznosi 13,6 st./km²; najnaseljenija je obalna ravnica. Stanovnici su mestici (48,4%, 2004; mješanci Španjolaca i Indijanaca), kreoli (27,0%), Maja-Indijanci (10,0%), Garifunci (5,7%; crni Indijanci) bijelci (3,9%; uglavnom britanski doseljenici), Indijci (3,0%), Kinezi (0,9%) i dr. (1,1%). Po vjeri su uglavnom katolici (49,6%), protestanti (31,8%) i dr. (9,2%); nereligiozno je 9,4% st. Prosječni godišnji porast stanovništva iznosi 2,7% (2006–11). Viši je od prirodnoga priraštaja stanovništva (20,7‰ ili 2,07%, 2010), zbog useljavanja; natalitet je razmjerno visok (24,5‰, 2010), a mortalitet nizak (3,8‰, 2010); smrtnost dojenčadi iznosi 14,2‰ (2010). Stanovništvo je u prosjeku vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 36,8% st., od 15 do 59 godina 56,0% st., a u dobi iznad 60 godina 7,2% st. (2009). Očekivano trajanje života iznosi 66,4 godine za muškarce i 70,1 godinu za žene (2007). U primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) zaposleno je 20,3% aktivnog stanovništva, u sekundarnim djelatnostima (industrija, građevinarstvo, rudarstvo) 12,7%, a u uslužnim djelatnostima 67,0% (2007). Službeni je jezik engleski, ali je španjolski rašireniji. Glavni je grad Belmopan (13 351 st., 2010); veći su gradovi (2010): Belize (53 532 st.), San Ignacio (16 977 st.), Orange Walk (13 400 st.), Corozal (9901 st.), Dangriga (9096 st.) i Punta Gorda (5205 st.); u gradovima živi 52,7% st. (2011).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih Belize je ostao među najnerazvijenijim srednjoameričkim državama (2012. siromašno je bilo oko 41% stanovništva; 2013. stopa nezaposlenosti iznosila je 15,5%). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2013. bila je 1,6 milijarda USD; BDP po stanovniku bio je 4820 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (64%), potom industrija (23%) i poljoprivreda (13%). Gospodarski su značajni turizam te proizvodnja tekstila i hrane (banane, kakao, šećer, riba). Godine 2013. vrijednost izvoza bila je 633 milijuna USD (najviše izvozi u SAD, Veliku Britaniju, Nigeriju, Japan, Nizozemsku), a uvoza 864 milijuna USD (najviše uvozi iz SAD-a, Njemačke, Meksika, Kube i Gvatemale). Javni dug dosegnuo je 75% BDP-a (2013).
Promet
Belize ima 3007 km cesta (19% asfaltiranih, 2006). Glavne luke: Belize i Dangriga. Međunarodna je zračna luka Belize; postoji još 35 uzletno-slijetna staza.
Novac
Novčana je jedinica beliški dolar (dollar; BZD); 1 beliški dolar = 100 centa.
Povijest
Kada su u XVI. st. došli Španjolci, Belize su nastavali indijanski starosjedioci (Maja i Karaibi). Pošto su ga do sredine XVI. st. osvojili, Španjolci su ga uključili u potkraljevstvo Novu Španjolsku. U jugoistočnom dijelu Yucatána od 1638. iskrcavali su se engleski gusari, a prvo englesko naselje osnovano je 1662. Naseljenici su iskorištavali drvo, a na tim su poslovima radili uvezeni afrički robovi, koji su postali najbrojniji dio stanovništva. Nakon Pariškoga mirovnog ugovora 1763. Španjolska je priznala neka prava britanskim naseljenicima na obalama i ušću rijeke Belizea. Kolonisti su bili izloženi čestim napadima španjolskih trupa iz okolnih garnizona sve dok ih nisu porazili kod St. George Caye 1798., čime su osigurali vlast na tom području, iako je Španjolska zadržala nominalni suverenitet. Nakon raspada španjolskoga kolonijalnog carstva teritorij Belizea su zatražili Gvatemala i Meksiko, kao nasljednici španjolskih posjeda u Yucatánu. Gvatemala je 1859. priznala suverenitet Velike Britanije koja je pri razgraničenju ostvarila manja teritorijalna proširenja uz granicu s Gvatemalom. Područje je 1862. proglašeno krunskom kolonijom i službeno nazvano Britanski Honduras. – Kolonija je 1964. dobila unutarnju samoupravu, 1973. preimenovana je u Belize koji je potom neovisnost stekao 21. IX. 1981. Pokret za neovisnost predvodila je socijaldemokratska Narodna ujedinjena stranka, osnovana 1950., koja je vladala 1981–84. s premijerom Georgeom C. Priceom (koji je prethodno bio na čelu samoupravne vlade 1961–81), a potom se na vlasti izmjenjuje s konzervativnom Ujedinjenom demokratskom strankom. Zbog teritorijalnih pretenzija Gvatemale, a povremeno i Meksika, brigu o sigurnosti neovisnog Belizea preuzela je Velika Britanija. Belize je 1993. odbio prijedlog o povlačenju britanskih snaga (približno 1800 vojnika) uz uvjet da se Gvatemala odrekne teritorijalnih zahtjeva i da zauzvrat dobije pravo pristupa do slobodnih luka Belizea. Iako je većina britanskih vojnika povučena 1994. u Belizeu je ostao britanski garnizon. Iz redova Narodne ujedinjene stranke premijeri su bili ponovno G. C. Price (1989–93) te Said Musa (1998–2008), a iz Ujedinjene demokratske stranke Manuel Esquivel (1984–89., 1993–98) i Dean Barrow (2008–2020). Društvenu stabilnost narušava porast ilegalne trgovine narkoticima. Od 2020. premijer je vođa Narodne ujedinjene stranke Johnny Briceño.
Politički sustav
Prema Ustavu od 21. IX. 1981. koji je od 1985. nekoliko puta mijenjan i dopunjavan, Belize je ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom vlasti. Britanski monarh šef je države, a predstavlja ga generalni guverner (Governor General). Izvršnu vlast ima vlada na čelu s premijerom koji je vođa većinske stranke u parlamentu, a formalno ga imenuje generalni guverner. Zakonodavnu vlast ima dvodomna Nacionalna skupština (National Assembly), koja se sastoji od Zastupničkog doma (House of Representatives) i Senata (Senate). Zastupnički dom ima 31 zastupnika koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina. Senat ima 13 senatora koje, također na 5 godina, imenuje generalni guverner na prijedlog premijera (6), vođe oporbe (3), te po jednog na prijedlog vijeća religijskih zajednica, udruge poslodavaca, saveza sindikata i nevladinih udruga. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast čine prvostupanjski sudovi, Apelacijski sud i Vrhovni sud. Država ima 6 administrativnih okruga, a jedinice lokalne samouprave su gradovi (kojih je 7) i seoske općine. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 21. rujna (1981).
Političke stranke
Narodna ujedinjena stranka (People’s United Party – akronim PUP), osnovana 1950., stranka je ljevice. Predvodila je pokret za neovisnost i vodila autonomnu vladu 1961–81., a od proglašenja neovisnosti 1981. bila je na vlasti 1981–84., 1989–93. i 1998–2008. Potom je u oporbi, a na vlast se vraća nakon izbora 2020. te pobjeđuje i na izborima 2025. Ujedinjena demokratska stranka (United Democratic Party – akronim UDP), osnovana 1973., stranka je desnice. Od proglašenja neovisnosti 1981. bila je na vlasti 1984–89., 1993–98. i 2008–2020. Od 2020. je u oporbi, u kojoj ostaje i nakon što su, zbog sukoba u vodstvu, dvije stranačke frakcije odvojeno sudjelovale na izborima 2025.
